Sa dijelom članova obitelji imamo kontakt u procesu žalovanja. Sve ovisi o želji i odluci obitelji. Svakog 12.-tog u mjesecu održava se Sv. misa u kapeli Sjemeništa Ivana Pavla II u Rijeci (Tizianova 15). Tada se upriliči zajednički susret obitelji u žalovanju.

Djelatnik Hospicija ustanovljuje smrt i obavještava policiju koja poziva mrtvozornika. Obitelj se oprašta s pokojnikom. Ako nije prisutna, obavještavaju se po ranije uređenom dogovoru o načinu i vremenu priopćenja o smrti. Slijedi priprema pokojnika za posljednji ispraćaj (sve po želji obitelji). Pred sobu preminulog, stavlja se svijeća – simbol vječne svjetlosti. Slijedi dogovor o pojedinostima prijevoza.

Da, obitelj se priprema za umiranje svog voljenog člana. Većina članova obitelji, međutim, upoznata je sa stanjem bolesnika i prije dolaska u Hospicij, no psihologica Hospicija pruža psihološku potporu obitelji i vrši pripremu obitelji za proces žalovanja.

Ako se stanje bolesnika u Hospiciju privremeno poboljšalo te se procijeni da je životni vijek bolesnika dulji od tri mjeseca, bolesnik se otpušta iz Hospicija. Hospicij ne predstavlja ustanovu za stare i nemoćne.

Da, duhovne potrebe umirućeg se ispunjavaju i to za svaku vjeroispovijest ponaosob.

Volja bolesnika se u većini slučajeva poštuje. Naravno, ako bi određeni zahtjev štetio bolesniku, on se ne može ispuniti.

Suradnja obiteljskog liječnika i Hospicija je vrlo dobra. Liječnik iz Hospicija, ukoliko se za tim ukaže potreba, kontaktira liječnika obiteljske medicine. Liječnik hospicija ordinira terapiju, a liječnik obiteljske medicine izdaje recepte.

Bolesnici se u pravilu ne vode na preglede. Budući se radi o terminalnom bolesniku to nije potrebno. Ukoliko se iznimno ukaže potreba za pregledom specijaliste određene djelatnosti organizira se odlazak pacijenta u KBC Rijeka.

Njega bolesnika se sastoji od osnovnih mjera higijene, njege kože, usne šupljine, sanacije dekubitusa i ostalih rana. Provodi se i njega nazogastrične sonde, gastrostome, nefrostome, urostome i drugih vrsta stoma. U slučaju razvoja ascitesa, isti se evakuira.

Ne, u Hospiciju se ne daje transfuzija krvi.

Sve dok umirući uzima tekućinu na usta nema potrebe za infuzijom. U slučaju dehidracije bolesnika infuzije se daju.

Bol se ublažava čitavom paletom danas dostupnih lijekova na osnovu procjene razine boli kod terminalnog bolesnika. Liječenje boli provodi se najčešće kombinacijama analgetika koji se moraju uzimati u točno određenim vremenskim intervalima. U slučaju jake boli koriste se opijatni analgetici u vidu tableta, kapi ili naljepaka. Izbor analgetika vrši hospicijski liječnik.

U načelu, reanimacija umirućih se ne vrši. To, međutim, nikako ne znači da se vrši pasivna eutanazija nečinjenjem.

Posjete su dopuštene od 0-24. Članovi obitelji mogu prespavati i biti uz postelju svog voljenog do posljednjeg trenutka. Obitelj ne daje terapiju niti vrši stručnu njegu. Ako obitelj nešto treba za umirućeg, obraća se medicinskom osoblju.

Hospicij nije ustanova za skrb o kroničnim bolesnicima kod kojih se očekuje preživljenje dulje od tri mjeseca. Ovo se najčešće odnosi na razne oblike demencije, na osobe koje su doživjele moždani udar i sl.

Ne. Usluga je potpuno besplatna. Materijalna sredstva za rad ustanove su osigurana, dakle korisnik ne plaća ništa.