Hospicij Marija K. Kozulić

Prosinac 2015.

Domjenak

Hospicijsko djelovanje u 2015.,zaokruženo je zajedničkim domjenkom svih aktera u životu ove ustanove.
Veliki mislioci današnjice tvrde da su na našoj Zemljinoj, blijedoplavoj točki pomiješani i dobro i zlo ali na sreću vele, da ipak ima "više dobra". Upravo je uloga svih nas da rastemo prema tom boljem živeći "ljubav i suosjećanje". Hospicij je kroz sve elemente svog rada pokazao da to čini.
Osnivač i djelatnici se na koncu tekuće godine stoga, od srca zahvaljuju na pomoći i podršci jer je za h v a l n o s t kako reče Ciceron ne samo najuzvišenija vrlina, već je i "majka svima ostalima".
Na tragu zahvala dobročiniteljima kako bivšim tako i trenutnim i onim budućim-želimo Vam sretne blagdane, ljubav, zdravlje i uspjeh u 2016.godini.

domjenak, Hospicij Sv. Ana Blagdansko veselje uz doniranu trpezu hrane i pića od strane Konzuma d.d. i kompanije Podravka.


domjenak, Hospicij Sv. Ana Odvjetnik Ivan Primorac, ravnateljica te operativni direktor Grand Hotela Adriatic - Opatija, Igor Nekić. Dva uslužna djelatnika Hotela - angažirana od strane g.dina Nekića, odradili su uslugu Cateringa i bili sve vrijeme dostupni gostima ...


domjenak, Hospicij Sv. Ana Mirela Ahmetović, načelnica Općine Omišalj, ravnateljica i načelnik Općine Punat, Marinko Žic. Obje će Općine financijski podržati rad Hospicija u 2016. god.


Prosinac 2015.

Sretan Božić, Hospicij Sv. Ana


Prosinac 2015.

90 Zlatnih godina

90 zlatnih godina

Gospođa Marija Radaković rođena je 1925.godine.
Prije 90 godina!
8.12.2015. na Dan bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, u Tjednu solidarnosti, proslavila je svojih 9 desetljeća. U prisustvu kćeri i osoblja Hospicija pjevalo se uz dobre želje:

"Polete li anđeli poput ptica,
dotaknu li predivan osmijeh tvog lica,
nek ti ponesu poruku na krilima bijelim
da ti sretan rođendan Marijo želim..."

Našoj prvoj devedesetogodišnjakinji svako dobro i iskrene čestitke.


Prosinac 2015.

Sv. Nikola

Danas je Sv. Nikola

Sv.Nikola rođen je 255. godine (prije 1800 godina) u Patari na otoku Male Azije.

Postao je svećenik jer je želio širiti dobrotu.
U svom životu borio se protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga...
Sv. je Nikola po legendi ubacio zlatnike kroz dimnjak nekom potrebitom... Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih i od tuda dolazi stavljanje poklona u čarape ili čizmice...

Pogledajte dolazak Sv. Nikole među hospicijske žitelje...
Nepoznato je s koje je strane stigao ali je razveselio 6.12.2015. sve nazočne u Krucifiksinoj kući.

Sv. Nikola


Listopad 2015.

Radionice uz Svjetski dan hospicija 2015

Radionice uz Svjetski dan hospicija

Osim susreta suradnika,povodom Svjetskog dana hospicija, organizirane su i 2 radionice; jedna za djelatnike a druga za obitelji pacijenata i volontere.

U atmosferi podrške, Zorka Sušanj, dipl. soc. pedagoginja, održala je radionicu za zaposlene: Biti sam svoj emocionalni trener.
Težina rada u hospiciju očituje se u stalnom suočavanju s umiranjem i zato ravnateljica kontinuirano psihološki osnažuje i opušta osoblje. Voditeljica radionice, gđa.Sušanj, organizirala je rad na zajedničkoj temi upotrebljavajući raznovrsne komunikacijske obrasce a posebice koristeći osobna iskustva djelatnika.

Druga, umjetnička radionica pod vodstvom Ive Laco, aranžersko-scenografske dizajnerice i odgajateljice, okupila je obitelji pacijenata i volontere. Stvaralo se u decoupage tehnici i to na stiroporu i tkanini. Bio je to pravi proces koji je u konačnici doveo do Božićnih dekoracija; kuglica, ukrasnih lopti, vrećica za poklone a sve u opisanoj drevnoj kineskoj tehnici salvetama.

Vladalo je aktivno zalaganje, snažna zainteresiranost i motiviranost jer će se sav nakit prodavati na prigodnom, hospicijskom štandu na Korzu, tijekom Došašća.

Radionice uz Svjetski dan hospicija 2015

Višeslojni Božićni ukrasi izgledaju kao oslikani.
Bijele lopte svjetlucaju ukrasnim kamenčićima i dočaravaju zimska jutra, oker kuglice izgledaju kao da ih je slikao pompejski slikar, ružičaste kugle privlače anđelima u nijansama netom ubranih smokava...
Lijepe idile stvorene ljudskom voljom i velikom ljubavlju...


Listopad 2015.

Svjetski dan hospicija 2015

Svjetski dan hospicija

U riječkom Hospiciju je povodom Svjetskog dana hospicija, 9.listopada, vladala prava epifanija. Oko Osnivača okupilo se mnoštvo dužnosnika. Svojim su prisustvom i članstvom na tom mjestu, bili u mogućnosti osjetiti nebeske sfere...

Nazočili su; predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, predstavnici Županije, KBC-a Rijeka, gosti iz Istarske županije, donatori i volonteri Hospicija, djelatnici ustanove, nadbiskupijskog Caritasa te drugi bliski i predani suradnici.

Ispred Osnivača - domaćina, govorio je nadbiskup riječki te ravnateljica Hospicija.
Svečana trpeza, gotovo kulisa, okružila je skup a izgledala je kao da je prošla kroz ruke starorimske božice Cerere... Prisutne je pozdravio nadbiskup Ivan Devčić koji je zahvalio svim društvenim subjektima i akterima na podršci u radu Riječkog hospicija.
Naglasio je da "nas različitost spaja, da različitost koristimo i da ćemo samo tako dostići svoj puni potencijal." Posebnu zahvalu izrekao je Gradu i Županiji te riječkom KBC-u. Izdvojio je darežljivost Riječke bolnice koja je dvosatno i svakodnevno rasporedila svoju djelatnicu Mariju Petković, onkologinju, na rad s palijativnim pacijentima u Hospiciju. Tako je riječka profesorica baš poput Danteove Beatrice dobila posebno mjesto u sustavu koji ispraća odlazeće...

Po nadbiskupovim riječima, stvorena je jedna skladna, lepezasta, učinkovita ekipa koja je sastavljena od mnogo ruku. Sloga aktivira pozitivne rezultate pa je nadbiskup završio svoje pozdravno slovo onom narodnom: "Kad se ruke slože i olovo plivat može..."

Različitost je bio i ravnateljičin light motiv u obraćanju.
S.Daniela je naime u svom toplom stilu dobrog vođe koji zna izabrati ljude i koji se zna suzdržati od miješanja u njihov rad, izrekla univerzalnu istinu;

"Svi smo različiti po mnogočemu ali smo zajedno u brizi za čovjeka od rođenja do smrti."
Govorila je o hospicijskim počecima, o današnjem ustroju, o brojkama koje kažu da je u riječkoj Krucifiksi od prvog dana do 30.rujna 2015., preminulo 416 osoba.
Ocijenila je rad uspješnim, naglasila da Hospicij predstavljaju djelatnici koji imaju zajednički cilj, predodžbu, iskustvo, osjećaj, nadu i san. "Rim nije bio izrađen u jednom danu; sve što vrijedi, traži određeno vrijeme", završne su riječi prve ravnateljice prvog hrvatskog hospicija.
Zahvalila se svima na dolasku, suradnji, na podršci palijativnoj skrbi diljem svijeta i to baš preko riječkog Hospicija.

Svjetski dan hospicija 2015


Svjetski dan hospicija 2015 Predsjednica države opravdala je svoj izostanak. Iznosimo obraćanje njenog Ureda u cijelosti. Svjetski dan hospicija 2015


Novi List Hospicij Rijeka

Cijeli tekst iz Novog Lista pročitajte ovdje


Listopad 2015.

Deset godina palijativne skrbi u Istri

Sudjelovanje na Konferenciji o palijativnoj skrbi s međunarodnim sudjelovanjem "Deset godina palijativne skrbi u Istri"

Konferencija se održavala od 2. do 3. listopada u hotelu Park Plaza Histria u Puli a povodom deset godina palijativne skrbi u Istri. Konferenciju je otvorio zamjenik ministra zdravlja, prim. mr. sc. Marijan Cesarik, predstavnici Istarske županije, Grada Pule i Porečko pulske biskupije.

Ispred domaćina, u pozdravnom obraćanju, dr. Ante Ivančić, ravnatelj Istarskih domova zdravlja, rekao je da je cilj ovakovog skupa "postizanje kvalitetnije razine usluga u ovoj djelatnosti".
Konferenciju su organizirali istarski Domovi zdravlja, Hrvatsko društvo za palijativnu medicinu, Liga protiv raka Pula i Palijativna skrb Istarske županije a sve pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja, Grada Pule i Istarske županije.
Vodeći stručnjaci i predavači su pokazali i dokazali da palijativna skrb dobiva značajno mjesto u zdravstvenom sustavu, posebice nakon donošenja Nacionalne strategije razvoja palijativne skrbi.

Upravo je istarski model palijativne skrbi prepoznat i uzet kao osnova za izradu Strateškog plana razvoja palijativne skrbi a kojeg je potom vlada i usvojila 2013.god.

Predavačima-vodećim stručnjacima za palijativnu skrb RH, pridružili su se i stručnjaci iz Poljske, Austrije i Engleske.
Sudjelovalo je više od 300 liječnika, medicinskih sestara, socijalnih radnika, volontera. Bila je to prigoda da se dr.Julijani Franinović Marković - voditeljici palijativne skrbi u Istarskoj županiji, uruči priznanje-pohvalnica kao utemeljiteljici i začetnici palijativne skrbi u Istri.

Deset godina palijativne skrbi u Istri

Rad riječkog Hospicija na Konferenciji, predstavila je prof.dr.sc. Marija Petković, vanjski suradnik Hospicija, onkolog i produžena ruka KBC Rijeka. Ona je naime od strane riječke bolnice raspoređena na svakodnevni-dvosatni rad s palijativnim pacijentima u Hospiciju. Autorstvo prezentacije potpisuje i ravnateljica Hospicija, Daniela Orbanić koja je tom prigodom uručila dar domaćinima; Julijani Franinović Marković i Anti Ivančiću. Riječ je o umjetničkoj slici-papi Franji - reljefnom uratku koji ima za cilj ostati i postati trajni simbol suradnje i sjećanja na ovaj lijepi i svečani jubilej.

Govoreći o radu Hospicija, profesorica Petković je u svom izlaganju uspjela povezati nekoliko konferencijskih tema: Mobilni palijativni tim, Palijativna skrb u bolnici, Palijativni pristup onkološkom bolesniku,Povezivanje bolničke i izvanbolničke skrbi, Duhovna palijativna skrb itd. jer su u radu prvog, hrvatskog Hospicija sve te djelatnosti involvirane i objedinjene. To je organizirani sustav sveobuhvatne podrške palijativnim pacijentima pa je za poželjeti vrijednoj Puli da potpisano pismo namjere o izgradnji hospicija u njihovom gradu, što prije zaživi.
"When you learn how to die, you learn how to live."

Nygel Sykes i Marija Petkovic Nygel Sykes i Marija Petković u razgovoru ugodnom... N.Sykes je održao predavanje na temu "Organizacija palijativne skrbi u Ujedinjenom Kraljevstvu"

Jasna Buketa i Daniela Orbanić Jasna i Daniela


19. Rujan 2015.

Hospicij Rijeka - izlet Senj, Krasno

Osnivač riječkog Hospicija još je jednom, u ovom polugodištu, organizirao izletničko osnaživanje za djelatnike i vanjske suradnike.

Odredište bijaše Senj a potom Krasno na velebnom Velebitu.

Grupa je krenula 19.rujna 2015. sjemenišnim kombijem pod spretnim vozačkim ravnanjem Daniele Orbanić, ravnateljice. Ostatak veselog društva, krenuo je nadbiskupijskom škodom za čijim se upravljačem nalazio mladi odvjetnik Ivan Primorac, vanjski hospicijski suradnik na stručnim pravnim poslovima.

U Senj smo stigli u prijepodnevnim satima.
Bura nas je dočekala spremno i oštro.

Od osnutka Senie (Senja) minula su četiri tisućljeća i umah nas je zapuhnulo trajanje ovog grada, bure, glagoljice, tiskarstva, uskoka.
Senjani su stoga ponosni na svoje povelje, diplome, spomeničko blago.
Posjetili smo čuvenu, senjsku Katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Zanimljivo je da je na tom mjestu bilo pogansko svetište. No, već je u 4.st. tu bila starokršćanska crkva - dakle već prva senjska katedrala. Dokaz njene drevnosti je i zvonik iz 1000. godine. U vrijeme seobe naroda nastradala je kao i cijeli Senj. Crkva je obnovljena u vrijeme kraljeva hrvatske dinastije, a sredinom 12.st. postaje katedrala obnovljene senjske biskupije.
Senjska katedrala je slijedom toga katedrala biskupa glagoljaša;preciznije iz 1248., kada je biskup Filip dobio od pape povlasticu korištenja staroslavenskog jezika i glagoljice u bogoslužju.

Ta ljubav prema jeziku i hrvatskoj narodnosti osobito je bila jaka kod svećenstva.

Katedrala je kroz povijest proživjela razaranja, doživjela brojne preinake,; izgradnje, dogradnje pa sintetizira razne graditeljske stilove.
Današnju unutrašnjost krasi glavni oltar svetišta na kojem se nalazi 6 srebrnih relikvijara piramidalnog oblika iz 18.st. Uz glavni, sagrađeno je još 8 pobočnih oltara; Srca Isusova, Sv.Ane, Sv.Franje Ksaverskog, Sv.Josipa, Sv.Ivana Nepomuka, Žalosne Gospe i Anđela Čuvara na kojem se u staklenom lijesu nalazi tijelo Sv.Formoza, mučenika iz rimskih katakombi.
Ispod svetišta su kripte u kojima je pokopano nekoliko senjskih biskupa, a u kriptama (katakombama) ispod južne lađe pokapani su od kraja 18.st. do sredine 19.st., ugledniji senjski građani.
Katedrala posjeduje natpise, vrijedan inventar, primjerice; raspelo iz 16.st. Interesantno je da tijelo Kristovo nema bolnog izvijanja, smireno je s otvorenim dlanovima pomirenja... To su oči hospicijskih djelatnika odmah uočile...
1990./91. postavljene su nove klupe za vjernike sa ugrađenim glagoljskim slovima, kao dokaz značaja glagoljice u Senju.

Senjska katedrala

"Senjska katedrala jedan je od najzanimljivijih sakralnih objekata naših krajeva uopće..."
(Melita Viličić,dr.sc.)

Sve izrečeno o Senju bilo je uz stručno vođenje a organizirano od strane senjskog župnika, vlč.dr. Richarda Pavlića. Velečasni nas je gostoljubivo poveo i do Sakralne baštine Senja. Viđena Baština zaista baštini blago duge, biskupske, senjske povijesti.
Vidjeli smo zbirku biskupskih portreta od Agatića do Burića, liturgijsko posuđe i ruho, ostatke spomeničkog blaga prijašnjih senjskih crkava, ključeve grada Klisa iz 1596., križeve, kaleže, salonsko pokućstvo, izloške iz arhiva i biblioteke.

Sakralna baština Senja


A onda je uslijedilo zmijoliko penjanje na Velebit, na najveću i najljepšu hrvatsku planinu koju je UNESCO proglasio spomenikom prirode.
S vrha hotela Degenija (714 m ), pružio se pred nama veličanstven pogled na pre(krasno) polje. Krasno Polje-središte Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.
Pogled je to neizrecive ljepote kad šuma i sunce zablješte u zajedničkoj pjesmi, kad posjetitelj uistinu ostaje bez daha.
Svježi zrak mogao se rezati, pipati rukom, mogli smo ga do sita udisati, častiti plućna krila. Mogli smo i poput ptica nebeskih zatvoriti oči , pustiti duh da lebdi i opaja se velebitskim brdima i dolinama...

U tom iskonskom planinskom okruženju, malo istočno od Krasna i sela Devčići, odveo nas je put do glavnog marijanskog svetišta Gospićko-senjske biskupije; do Svetišta Majke Božje Krasnarske, iz 18.st. Izgrađeno je na temeljima jedne srednjovjekovne crkve a najveću umjetničku vrijednost predstavlja drveni kasetirani strop; oslikane scene iz života Isusa, Marije i svetaca. Danas je to mjesto poznato proštenište.
Slušali smo nadahnute riječi biskupa dr.Mile Bogovića koji je predvodio euharistijsko slavlje uz koncelebraciju vlč. Marija Vazgeča. Biskup je u obraćanju hodočasnicima govorio o oprostu, prošćenju, o samom Svetištu, učeći nas da je Svetište nekad bilo najjače proštenište u Hrvatskoj.

Danas kroz krasnarsko svetište prođe i do 100 000 ljudi godišnje. Biskup M.Bogović najavio je odluku pape Franje da od 8.prosinca, od blagdana Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, započinje izvanredna jubilejska Godina milosrđa.
Tako nas je mons.dr. M. Bogović uveo u molitvu i pozvao nas na iskreno traženje oprosta...

Djelatnice riječkog hospicija i mons.dr. M. Bogović

Ručku u hotelu Degenija, pridružio se i sam nadbiskup Ivan Devčić koji je pozdravio djelatnike i zanimljivim besjedama pripovijedao o burnoj prošlosti ovog dijela Hrvatske. Ganuo nas je riječki nadbiskup i nasmijao istodobno anegdotama i zgodama iz svog djetinjstva. Govorio je o tom vremenu polako, sjetno, toplo kao da skuplja dijamante...

Naš je nadbiskup naime, rodom upravo iz lijepog Krasnog.

Dobismo novog vodiča; poveo nas je mons.dr. I.Devčić do mjesnog groblja gdje počivaju njegovi preci i gdje vječno miruje u zelenoj krasnarskoj oazi vlč. Nikola Komušanac - bivši upravitelj Svetišta. Preminuo je u svibnju 2015.,nakon duge borbe s bolešću, prošavši i kroz hospicijsku etapu... Stvorio je poznati brand pića s aromama biljaka s Velebita...
Ponijeli smo neke od tih eliksira svojim domovima...

vlč. Nikola Komušanac pok. vlč. Nikola Komušanac

Ostavismo upaljene svijeće, vječnost prirode i krenusmo s tihom spoznajom o vlastitoj prolaznosti...
Do Senja valjala se cesta nekih 30 km. Napustismo Gospu od Krasna, uskočki Senj i u večernjim satima stigosmo pred hospicijska vrata... Taman za ulaz u noćnu smjenu okrijepljenih djelatnica Andree Marjanović i Mandice Klobučar.

Osnaživanje je imalo učinka; što količinom kisika, što energijom rujanskih zraka, što planinskim čarima, što poticajnim riječima i molitvama. Spirit level zasigurno je dignut svim djelatnicima a Osnivač i ravnateljica pokazali su koliko ovakovim poklonima brinu o onima koji brinu o drugima...

Djelatnice riječkog hospicija i nadbiskup Ivan Devčić


Rujan 2015.

Hospicij

Iz sobe 6

Soba 6
Hospicij Marije Krucifikse Kozulić.
Kasno ljeto 2015. Još uvijek ozbiljno topao i vrući rujan...

Vitalni Muharem Bilić boravi u "šestici" od 11.08.2015. Dijagnoza C 61. Razgovarala sam s njim na poticaj ravnateljice ustanove. Donijela sam mu svoje suosjećanje i razumijevanje a za uzvrat dobih priču kao dar.

Književnik i liječnik Khaled Hosseini kaže da je priča poput vlaka u pokretu; "nije važno gdje se ukrcaš u njega,kad tad stići ćeš na cilj..." Uskočih dakle u životni Muharemov vlak i što polazišno reći?

Hospicij jest predvorje odlaska, no Muharem se osjeća zaista dobro.
Uz zlatne ruke liječnica Marije Petković i Lidije Primorac, uz osoblje - zlato, uz smijeh i razdraganost ravnateljice Daniele... Muharem (67 god. )je puno bolje negoli je bio prilikom prijema. On nije potonuo duh, a veli da je i za života bio vitalniji, pokretniji, žilaviji i od mlađih od sebe.

Niže Muharem svoje apozicije; bio je motorist, pomorac, radnik na platformama, brodovima, oceanima, radio je i nije radio, turbulentno živio, griješio pa ispravljao greške pa opet tako u krug...

Bio je dijete rastavljenih roditelja; silovito je odrastao, najčešće bez čvrste ruke i sigurnog uporišta. S 11 godina npr. (1959.god) krenuo je preko granice što u bivšoj državi nije bila česta pojavnost. "Ipak sam se ", kaže Muharem "oženio i živim sa svojom ženom 45 godina u braku." Ima potomke, osjeća se Riječaninom iako je rodom iz Gradiške.Danas s prozora Hospicija gleda krajolik i prisjeća se nekadašnjih bujnih, kozalskih, zelenih travnjaka. Nije mu nepoznat predio - tu je skakao kao dječak i pjevao psalme djetinjstvu.

Ja gledam Muharemove istetovirane ruke, kosu boje pepela. Ruke su mu čvrste, jake,oslikane još 1961.god. Noge - ukrašene tetovažom postrance, danas međutim nisu poslušne. Funkcioniraju uz pomoć kolica-svjedoče o vremenu koje prođe poput Hosseinijevog vlaka...
"Kad si jak i čio, ne misliš o bolesti i nemoći...", objašnjava Muharem i prisjeća se početka bolesti. Dijagnostika je trajala 4 mjeseca, uslijedile su 2 operacije prostate, odlazak u Zagreb, pa slijed popravaka učinjenog i neučinjenog, zatrovanost rane, onkologija i na koncu četveronožno puzanje do ambulante za kontrolni pregled na Sušaku.
Potpuna i apsolutna nemoć. Raspitivala sam se o tom bolničkom putešestviju no ništa nisam dobila osim "diplomatske košarice". I tako od jurećih motora do puževog puzanja...

Hospicij

Danas vježba s fizioterapeutkinjom, vježba sam u hospicijskom krevetu, uspijeva se sam prebaciti s kreveta na kolica... I veseo je zbog toga bezgranično. Postao je duša veselja u Hospiciju. Priča, objašnjava, pokazuje i plače... Veli mi ne zbog straha nego zbog neizrecivog milinja da će biti bolje.
Nalet sreće preplavio ga je nespremnog. Oči mu suze od zahvalnosti i nade.

Nema mirovinu, nema neku socijalnu zaštitu, nije regulirao davanja u bivšoj državi. Staža ima ali ne upisanog... Osiguranik je preko supruge koja danonoćno radi i za njega i za sebe. Ipak najstrašnije od svega bilo mu je kad mu je umro cimer iz hospicijske "šestice".

"Hospicij jest početak putovanja al se nadaš ostanku..."
Muharemova utjeha je u nadi.
Iz nade crpi snagu da će prohodati, da će se vratiti kući i još jedanput sjesti na svoju Vespu... Rekao je barem još jedanput i mogu poći...

Jasna Buketa


26. Kolovoz 2015. - Novi List

Hospicij


Kolovoz 2015.

Hospicij

Dobro proživljen život dariva smirenu smrt... (Leonardo da Vinci)

U Hospiciju je tijekom kolovoza boravio gospodin Zdenko Grižančić iz Buzeta (1958.-2015.) koji je svojim načinom života u riječkom Hospiciju zaslužio ove riječi sjećanja. Zasigurno će živjeti u hospicijskim ljetopisima...

Pokojni Zdenko je zbog prirode bolesti (zloćudna tvorevina na licu) bio pokretan pa je aktivno sudjelovao u svakodnevnom funkcioniranju Hospicija. Uz fizioterapeutkinju, vozio je pacijente u jutarnji izlazak, tjelesno vježbao, pomagao nepokretnima, posjećivao ih, brinuo o malom vrtu ispred ulaza u Hospicij. Tamo je okopavao, sadio cvijeće, marljivo ga njegovao i zalijevao, družio se s hospicijskim ljubimcem i čuvarom Dimom...

Hospicij

Dan prije preminuća, zamolio je ravnateljicu da ga odveze na poštu da podigne svoju mirovinu kako bi mogao nadoknaditi trošak rodbini koja mu je donosila sitne potrepštine... S.Daniela je to s veseljem učinila.

Izravnavši sitne računčiće, već dan poslije gospodin Zdenko je napustio svoje hospicijske okupacije, naš "zemaljski šator" (2 Kor 5.1) preselivši se u neke druge vrtove...


Kolovoz 2015.

Hospicij

Rođendan je dan u godini kad se slavi obljetnica rođenja.

Hospicijski slavljenik svog 84.rođendana, bio je gospodin Emerik Fak iz Rijeke (sad već pok.). Rođendan je obilježen svečano 8.8.2015.u dvorani Hospicija uz prisustvo kćeri koja je za tu prigodu došla iz daleke Australije gdje živi i radi, uz nazočnost rodbine i hospicijskog osoblja.
Gospodin Fak boravio je u Riječkom hospiciju od 21.7.2015. do 12.8.2015.kad je preminuo oprostivši se s ovozemaljskim rođendanima ispunjenog srca i mirne duše...

Što bi pjesnik rekao ,zaplovio je ponad "zvjezdanog šatora" s osmijehom na usnulim usnama...


Kolovoz 2015.

Hospicij

Usplamtjeli cvjetovi i sivi oblaci...

Odnedavno na hospicijskom zidu vise umjetnički uratci Michele i Ariana Živadinov.

Otac Aleksandar bolovao je i boravio u Hospiciju od 21.07.do 31.07.2015.
Djeca su uz postelju oca čitala,crtala,gledala televizijske programe... provodila sate... Arian je primio i prvu pričest u tom intervalu u hospicijskoj kapelici... Uratci s potpisom nagovještavaju očev odlazak. Usplamtjele boje ljeta i mladosti...ali i Arianovi oblaci "teški, crni, zabrinuti..." Ti "oblaci kao misli" ,bili su početak rastanka koji je uslijedio 31.07.2015.

Nakon preminuća gospodina Aleksandra,prijatelji obitelji ; dr.Predrag Pršo, dr.Dragan Razmilić te brat pokojnog gospodin- Robert Živadinov,prof., donirali su Riječkom hospiciju 16.000 kn. Sredstva su utrošena za nabavu medicinske opreme i medicinskih pomagala.

Obitelji i prijateljima najiskrenija sućut i zahvale na plemenitosti koju su ostavili za sobom...


Kolovoz 2015.

Hospicij

Malonogometni turnir

1., i 2., kolovoza održan je humanitarni, malonogometni turnir na Viškovu. Organizatori su bili : HOO Komušina, KUD Izvor, Župa Sv.Mateja.

Ljetni,sportski turnir okupio je mnoge sportske dragovoljce i druge dobronamjernike. Prikupljena sredstva donirana su Riječkom hospiciju, Župi Komušina a dio sredstava išao je za izgradnju spomen parka poginulim hrvatskim braniteljima Komušine Teslić.

Ravnateljica Hospicija je u pozdravnom obraćanju naglasila da je hospicijsko-palijativno zdravstvo imperativ našeg društva i da je iskreno ganuta što je pozvana i što je ta potreba uočena. Drugog dana u zahvali ,na zatvaranju turnira, između ostalog je rekla: "Vaše davanje u ova dva ljetna dana ,zapravo je razvijanje smisla za pružanjem pomoći drugom i radi drugih. Svjedočim da činite naše okruženje boljim i ljepšim mjestom i da pomažete bližnjem u potrebi. Hvala Vam, od srca na tome."

Nogomet je univerzalni jezik a ovog puta je donio Riječkom hospiciju 16.000 kuna-itekako potrebnih. Zahvale nogometu i suosjećajnom organizatoru.

Hospicij


Srpanj 2015.

Hospicij

Dobrobit tjelovježbe

Hospicijsko-palijativna skrb briga je o bolesnima i umirućima. Zdravstveno osoblje Hospicija svojim aktivnim promatranjem i služenjem, prepoznaje njihove potrebe a zajedno razvijaju ideju kulture života kolikogod ona trajala.

23.07.2015.hospicijska fizioterapeutkinja Irena, održala je polusatnu tjelovježbu za bolesnike u dvorani Hospicija. Inače,fizio. Irena šeće s bolesnicima, vozi ih u kolicima po hospicijskom parku ali sada su onemogućeni u toj aktivnosti zbog nesnosnih, tropskih vrućina.

Sestra Svjetlana sugerirala je stoga vježbe u dvorani. Bilo je to po riječima fizioterapeutkinje Irene pravo takmičenje: "Ako može on,mogu i ja!" Radili su vježbe disanja, cirkulacije ali i sam izlazak iz sobe bio je živa radost i događaj prvog reda. Radi se o trenutnoj hospicijskoj skupini koja želi više i koju sačinjavaju izuzetno dostojanstveni ljudi u terminalnoj fazi bolesti.

Sutradan su predbacili fizioterapeutkinji da su vježbe bile prelagane, da je potcijenila njihovu izdržljivost ,da žele trbušnjake i vježbe jačanja...

Ovo je fantastično činjenje i djelatnika i bolesnika da bolest učine "zdravijom" što i jest osnovna hospicijska misija.


Srpanj 2015.

Hospicij
Prva Sveta Pričest u Hospiciju

23.07.2015., na Dan Sv.Brigite Švedske, u hospicijskoj kapelici , održano je slavlje Prve Svete Pričesti za desetogodišnjeg dječaka ARIANA ŽIVADINOVA iz Rijeke.

Dječak nije mogao u redovitom roku prisustvovati katehetskim susretima za prvu pričest zbog teške bolesti oca Aleksandra.

Danas je otac na palijativnoj skrbi u riječkoj ustanovi Marije Krucifikse Kozulić. Dječak s majkom Irenom i sestrama, danonoćno boravi u hospicijskoj, tatinoj sobi pa je imao prilike s.Danieli izraziti jednu svoju želju.

Arian je naime rekao da mu je žao što još ne može primati tijelo Kristovo na oltaru...

Ponukana željom, s.Daniela angažirala se oko skraćene prvopričesničke pripreme.
Uz potvrde i dopusnice (župnika, nadbiskupa) nakon slavlja prve svete ispovijedi, to se i dogodilo. Na spomendan suzaštitnice Europe i udovica, ostvarena je Arianova želja. Misu je predvodio mladomisnik, vlč. Marko Šarić kojemu je ovo bilo prvo slavlje sakramenta Prve Svete Pričesti u svećeničkom pozivu.

Prvopričesnika Ariana i mladomisnika M.Šarića ta će uzajamnost pratiti cijelog njihovog vijeka jer je upravo vlč.Marko doveo Ariana do euharistijskog stola.

Hospicij

U krugu najuže obitelji, uz prisustvo bolesnog oca (uz pratnju medicinskog osoblja), uz ganutu majku i vesele sestre, kao da su se ostvarile objave Sv.Brigite. Svetica kaže da je Isus ušao u "tijelo Djevice poput Sunca što sja kroz najčišći dragulj...". Tako i naš Arian od 23.07.2015., u pričesti blaguje tijelo Kristovo i sja baš poput Sunca...


Lipanj 2015.

S.Daniela ,ravnateljica, provela je team buiding program u obliku izleta na otok Krk (13.06.2015.), preciznije na agroturističku točku Sv.Jurja kod mjesta Vrh. Uz prelijepi pogled na more i otočje,u autentičnom kameno-drvenom interijeru,opuštalo se 11 djelatnika riječkog Hospicija i uživalo u delicijama s domaće trpeze...
Adventure park,okruženje magaraca,konja,praščića-bili su dodatni dekor za druženje zaposlenih.

Hospicij

Cilj osnaživanja bio je odmak od stresnog i napornog posla i unapređivanje odnosa u radnom okuženju. Ravnateljica smatra da su ovakovi načini pravi putevi s kojih se zaposlenici vraćaju s više pozitivne energije. Mišljenja je da posljedično slijedi kvalitetniji pristup poslu a da odnosi među kolegama postaju pozitivniji.

"Gdje je ljubav i prijateljstvo ondje je i Bog..."(liturgijski napjev)

Hospicij

Siječanj 2015.

Hospicij
Svečano obilježavanje 2. rođendana.

Siječanj 2014.

Hospicij
Obilježavanje 1. godišnjice. Održana međunarodna stručna tribina pod nazivom "Palijativna skrb u praksi".

Listopad 2013.

Hospicij
Obilježavanje Svjetskog dana hospicija i 20 godina hospicijskog pokreta u RH.

28. siječnja 2013.

Hospicij
Hospicij započeo s radom