Hospicij Marija K. Kozulić

Božić 2016.


Sretan Božić - Hospicij Rijeka



Promocija knjige "Glumac na kauču"


28. listopada 2016., "kad se mijenja boja lišća i kad polako padaju prvi listovi...", baš kao što je rekao pripovjedač u romanu Glumac na kauču, održana je promocija upravo tog literarnog uratka.

Veljko Đorđević, poigrava se s poetikom fantastičara, ali poetski mu je realizam vrlo moćan i prepoznatljiv; likovi su kao preslikani iz svakodnevne psihijatrijske – medicinsko - palijativne prakse.
Profesor dr. Đorđević - hrvatski psihijatar s Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu, predsjednik Zagrebačkog instituta za kulturu zdravlja, pisao je roman 3 godine, a bio je potaknut brojnim aktivnostima s ciljem razvoja psihoonkologije. Profesor je na tristotinjak stranica, iskrcao pregršt refleksija o životu, ljubavi, boli i umiranju. Crno - crveni okvir naslovnice nosi prosvjetiteljski karakter - uči prije svega o životu kojeg živimo. "Doktor je to za dušu i virtuoz jezika"- baš kako reče glavni junak romana - oboljeli glumac Igor.

Prezenteri na promociji su svoju medicinsku praksu pronalazili u romanu, u svijetu knjige, u prostoru Antikvarijata Ex-libris u Rijeci, među stotinama naslova, u tihoj ordinaciji riječi i duha...

Govorila je pročelnica Katedre za onkologiju i radioterapiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, onkologinja s Klinike za radioterapiju i onkologiju riječkog KBC-a, prof.dr. Marija Petković, koja je povezala onkološkog i umirućeg romanesknog Igora sa životom palijativnih bolesnika u Riječkom hospiciju.
Profesorica je vanjski suradnik Hospicija, ali i službeno delegirana liječnica od strane KBC-a Rijeka, vezana ugovornim odnosom s tom Caritasovom ustanovom. Bilo je zanimljivo pratiti njezinu priču od dijagnoze do posljednje stanice; pratiti zapravo put smrti.

"Tek u hospiciju ili na nekom palijativnom krevetu, ili na jesenskom suncu u gradu mrtvih, aleji tišine, postajemo svjesni svoje prolaznosti i svoje sićušnosti kojom prolazimo kroz život."
lik psihijatra iz romana

Docentica Vesna Šendula-Jengić, ravnateljica Psihijatrijske bolnice Rab, voditeljica više izbornih kolegija na Medicinskom fakultetu u Rijeci iz područja komunikacije, govorila je o kvaliteti interpersonalnih odnosa, prisjećajući se pritom stručnih susreta s prof. Đorđevićem, njihovih zajedničkih trenutaka iz bogate psihijatrijske prakse. Bila je to prezentacija tipa romaneskne biografije, vrlo dinamična, mjestimice humoristična, emotivna; s briljantnom dozom subjektivne impostacije.

Docentica Marijana Braš, spec. psihijatrije KBC-a Zagreb, zamjenica ravnatelja Đorđevića na Zagrebačkom institutu za kulturu zdravlja, predstavila je rad Instituta, nastanak knjige, govorila je o palijativnoj skrbi i filozofiji palijative u RH, o približavanju medicine javnosti.
Posebice je istaknula svoj rad s oboljelima od raka jer nerijetko imaju ozbiljne psihološke probleme. Docentica je izdvojila psihoonkologiju - granu medicine koja se bavi razumijevanjem i liječenjem psiholoških, emocionalnih, socijalnih, duhovnih i funkcionalnih aspekata raka. U Hrvatskoj nažalost po njenim riječima, još uvijek ne postoje psihoonkolozi kao obvezni dio onkoloških timova u bolnicama.
Upravo je junakinja, Riječanka Lidija - onkologinja iz romana, primjer potrebe za psihosuportom - kako za sebe tako i za svog partnera Igora koji odlazi...

Profesor.dr. Davor Štimac, ravnatelj riječkog KBC-a, čovjek aktivist koji mijenja sliku današnje bolnice u Gradu koji teče, dobitnik je ovogodišnje medalje Sv.Vida kao zaslužni vjernik-laik , a sve zbog sjajne suradnje koju je razvio s Riječkim hospicijem. I ovom je prilikom - kad je riječ o palijativnoj medicini, rekao da su Riječka bolnica i Riječki hospicij istinski partneri, da KBC pokušava omogućiti dostojan kraj života svim svojim bolesnicima.
"To smatram svojom stručnom i moralnom obvezom. Tako to doživljavaju i svi naši liječnici (Petković, Pavlović-Ružić, Golčić) koji obilaze te pacijente svakodnevno i pružaju im medicinsko znanje, ali i ono puno važnije - riječi razumijevanja i nade. Razumijem filozofiju palijativne skrbi, a važno je da je razvijamo i unaprjeđujemo. I ovaj roman je učenje o smrtnosti, boli i gubitku; a to je zasigurno stvaranje boljeg, ljepšeg i humanijeg svijeta." (Davor Štimac)

Autor romana govorio je o povijesti svog života, o svojim izborima, o svojoj 40 godina dugoj praksi svakodnevnog bavljenja s pacijentima. Naglasio je da je inicirao osnivanje Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine (CEPAMET) Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i da cijeli život povezuje medicinu s umjetnošću.

Na tragu tog načina je i Glumac na kauču.

"Kao što postoji umijeće glume, isto tako postoji i umijeće medicine, samo je naša edukacija različita. Vi učite jedno, a mi drugo. Vi ulazite u tuđe karaktere, odnose, a mi ih analiziramo i pomažemo kad se pojave problemi", kaže psihijatar iz romana i završava s mišlju da "samo vlastitim razvojem možemo opstati i kao društvo i kao civilizacija, inače idemo unatrag, koračamo kroz vremeplov, a ne kroz život."

Jasna Buketa

Hospicij Rijeka

Prezentaciju prof. dr. Marije Petković "Glumac na kauču - poveznica sa palijativnom skrbi" možete pogledati ovdje



Svjetski dan hospicija, listopad 2016.


Dan Hospicija 2016 Rijeka

Riječki hospicij obilježio je 6. listopada - Svjetski dan hospicija i palijativne njege ili po nekima proslavio drugu subotu u listopadu - sve s ciljem davanja potpore hospicijima i palijativnoj skrbi diljem svijeta. Tim je povodom Caritasov hospicij okupio brojne uzvanike iz domovine i inozemstva.

Poseban obol svečanosti dali su gosti iz Aviana, iz ustanove Hospice Via di Natale "Franco Gallini". Djelatnici iz susjedne nam Italije, prezentirali su - uz simultano prevođenje vlč. Marija Tomljanovića, svoj način i ustroj djelovanja u palijativnoj skrbi. Hospice živi od 1977.godine. Bilo je interesantno čuti nešto o njihovom načinu financijske održivosti;postoje i opstaju naime, samo zahvaljujući donacijama i koordiniranim akcijama diljem sjeverne Italije.
Usluga je gratis, kako za žitelje Italije tako i za sve druge građane Europe i svijeta. Njihov sistem pružanja pomoći ljudima na kraju života je hvalevrijedan i riječki će Hospicij zasigurno razvijati tu suradnju u budućnosti.

Skup su pozdravili predstavnici PGŽ-a i Grada Rijeke, Doma zdravlja PGŽ-a, liječnici iz riječkog KBC-a, gosti sa Zagrebačkog intituta za kulturu zdravlja, a nazočili su i predstavnici iz više gradova i općina PGŽ-a.
U ime KBC-a i ravnatelja - prof.dr. Davora Štimca, govorila je prof.dr. Nives Jonjić, rekavši da će Hospicij u KBC-u uvijek imati svog partnera, da je suradnja potvrđena i ugovorom kojim je KBC 3 liječnika s Onkologije, uključio u rad Hospicija.
To je potvrdila i doc.dr. Ingrid Belac Lovasić, predstojnica Klinike za radioterapiju i onkologiju, rekavši da liječnici te Klinike prof.dr. Marija Petković, mr.sc. Ira Pavlović Ružić, te dr.sc. Goran Golčić, pomažu svakodnevno bolesnicima u Hospiciju.

Priznanje radu Hospicija, izrazio je i dekan riječkog Medicinskog fakulteta, prof.dr. Tomislav Rukavina, najavivši suradnju Fakulteta s Hospicijem.
Emotivno se obratio skupu jer je najbliži član njegove obitelji, provodio posljednje sate na ovom svijetu..., samo kat iznad svečane, hospicijske dvorane... i tihe sobe... Tada i nisu važne riječi, koliko su važne i prevažne emocije...
A bilo ih je...

Prezenteri na tribini radnog naslova "Usporedni i drugi primjeri dobre prakse", bili su; ispred Riječkog hospicija - ravnateljica Daniela Orbanić, dipl.teolog, njezin suradnik, odvjetnik Ivan Primorac, te glavni med.tehničar, Zvonimir Valeđić.

Dan Hospicija 2016 Rijeka

O ulozi liječnika - onkologa u Hospiciju, govorila je prof.dr. Marija Petković  i to s aspekta volonterke i profesionalke, s obzirom da je u "Mariji Krucifiksi Kozulić" od osnutka.
Funkciju i ulogu liječnika opće medicine u hospicijskom radu, prezentirala je Lidija Primorac, dr. med. spec. obiteljske medicine.
Mobilne palijativne timove PGŽ, predstavila je Rozmari Tusić, mag.med.techn., a o Udrugama (Liga protiv raka PGŽ i Nada), govorile su Ira Pavlović Ružić i Ivanka Penko.
Ravnateljica Hospicija je u svom uvodniku, podsjetila na početke rada prvog Hospicija u RH, naglasivši da je opremljen prema najvišim standardima, da je stalno popunjen i da je otvoren za sve kojima je takva skrb potrebna.
Ivan Primorac, vanjski suradnik Hospicija, naglasio je da Hospicij mora poraditi na donacijama. HZZO podmiruje 69% troškova Hospicija, dok se ostala sredstva namiruju iz stalne podrške Riječke nadbiskupije, iz donacija PGŽ-a, Grada Rijeke, nekih gradova i općina Županije, te od samih građana. Model Aviana mogao bi biti pravi uzor i putokaz.

Svim dobročiniteljima, gostima i djelatnicima, zahvalio se i riječki nadbiskup, mons.dr. Ivan Devčić, naglasivši da je Svjetski dan hospicija, dan kad se daju preporuke za budućnost u području palijativne skrbi. Skup u riječkoj ustanovi, u Tizianovoj 15, završio je s radom rano poslije podne s jasnim zaključkom da je cilj okupljanja bio povezati sve slične organizacije u zemlji i izvan nje.

Završne riječi moderatorice Jasne Bukete;

  1. Važno je da svi razumijemo filozofiju palijativne skrbi
  2. Važno je da je razvijamo i unaprijeđujemo 
  3. Važno je cijeniti svaki dan i život kao najvrijedniji dar
  4. Važno je učiti o boli, smrtnosti i gubitku
  5. Važno je da trebamo moći i znati umrijeti dostojanstveno bez boli i patnje - što se može samo kroz dobru palijativnu skrb.
Pružiti dakle djelotvornu pomoć umirućem, jedan je od glavnih ciljeva humanog društva današnjice.

Jasna Buketa



14.10.2016. - Tribina povodom Svjetskog dana hospicija


Hospicij Marija Krucifiksa Kozulić, Rijeka i Hospice Via di Natale "Franco Gallini", Aviano

USPOREDNI I DRUGI PRIMJERI DOBRE PRAKSE

Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na tribinu povodom Svjetskog dana hospicija koja će se održati 14.10.2016. (petak), u Rijeci (prostor Riječkog hospicija, Tizianova 15, dvorana u prizemlju), s početkom u 10.00 sati. Predviđeno trajanje - do 13.30.
Program tribine ima za cilj jačanje kontakata sa svim suradničkim subjektima, jačanje transparentnosti, efikasnosti, povjerenja građana, donatora, volontera. Dolazak predstavnika iz Aviana otvara mogućnost međunarodne suradnje, umrežavanja i svakako razmjenu iskustava.
Riječki hospicij prezentirat će rad i djelovanje kroz 3 komponente (osnivanje i ustroj, uloga liječnika u Hospiciju, iskustva ostalog medicinskog osoblja u Hospiciju). Gosti iz Aviana prezentirat će svoju ustanovu s različitih aspekata dvadesetogodišnje prakse.
Molimo Vas da dolazak na tribinu potvrdite do 10.10.2016. na email hospicij@ri-nabiskupija.hr

Program tribine

10.00-10.30
otvaranje i dobrodošlica, pozdravna obraćanja
10.30-10.45
Riječki hospicij (Daniela Orbanić, Ivan Primorac)
10.45-11.10
Prezentacija Hospicija iz Aviana (gostujući prezenteri) prevoditelj: Mario Tomljanović
- pitanja i odgovori, moderatorica Jasna Buketa
11.15-11.30
Iskustva med.tehničara iz Riječkog hospicija (Zvonimir Valeđić) - pitanja i odgovori
11.35-11.50
Uloga liječnika -onkologa u Hospiciju (Marija Petković) - pitanja i odgovori
11.55-12.15
PAUZA
12.15-12.30
Uloga liječnika obiteljske medicine u hospicijskom djelovanju (Lidija Primorac)
- pitanja i odgovori
12.35-12.50
Mobilni palijativni timovi PGŽ (Rozmari Tusić)
12.50-13.10
Udruga Liga protiv raka PGŽ (Ira Pavlović Ružić)
13.10-13.25
Udruga žena operiranih dojki Nada (Ivanka Penko) - pitanja i odgovori
ZATVARANJE TRIBINE
13.30
Ručak za sve sudionike (dvorana Bogoslovnog sjemeništa Ivan Pavao II., Rijeka, Tizianova 15)

Hospicij "Marija K. Kozulić" 



Pučina gospodina XY


On, XY umire.
Otac i suprug.
Savijen kao fetus, zatvorenih očiju, tiho, uljuđeno i usporeno odgovara na upite.
Žut je kao limun, kao Žuto more rekao bi pjesnik, tanak poput slova I. Usprkos divovskoj terapiji, bol se diže i spušta poput valova, ljuljuška se u utrobi, guši u duši. 

Supruga je tu, al' rodom s drugog kraja svijeta. Latino - strankinja ne zna hrvatski, još manje razumije situaciju. Vjeruje u čudo, u Božje čudo. Veli: "Ili će mu Bog uzeti tijelo ili će mu vratiti život." Ipak ne vjeruje da je to što vidi kraj.
Začuđena je Hospicijem. Nije znala da ovdje ljudi čekaju dolazak smrti. Prestrašena je jer je vidjela djelatnike kako iznose kovčeg iz susjedne sobe...
Uočila je Knjigu sjećanja u središnjem hospicijskom hodniku... i moguće počela poimati.

Četverogodišnja djevojčica govori nekoliko jezika. Pravo čudo. Razumije da je tata bolestan i da se više ne može igrati s njom. Kaže da će s tatom među anđele i da će se tamo u empireju igrati i s tatom i s njima...
Voli se J. zabavljati i to baš s ocem...
Gospodin XY puno se igrao s djevojčicom, onako na različitim jezicima... Bio je to njegov ovozemaljski anđeo. Ona je jedino stvorenje kojem se nasmiješi kad je ugleda s majkom u bolesničkoj sobi...

Smijeh djeteta...
Život i umiranje.
Čovjekovo bivstvovanje na zemlji.
XY ima još djece.
Odrasli su, mladi ljudi.
Ne dolaze ocu.

Boli taj postupak čak i slučajnog dobronamjernika - svjedoka ove tragične životne pozornice. Zar ne bismo trebali učiniti sve što god možemo da razumijemo jedni druge, da si međusobno pomognemo? Zar ne bismo trebali ući u ljudsko trpljenje, u njihovu napuštenost?
Ničija vrijednost se ne mjeri zlatom.
"Najvrednije je ono što ne možeš kupiti novcem: dobrotu, naklonost, toplinu, prijateljstvo, priznanje, suosjećanje..."
XY-u treba još tako malo: stisak ruke, smiješak, pažnja, rječita tišina... Neće više plesati kad grane sunce, ni zviždati na kiši... negdje u Južnoj Americi...
Nikada više...

XY je pametan čovjek.
Visoko obrazovan, svijet je oplovio nekoliko puta... Upravljao brodovima i ljudima...
Na vrhuncu blagostanja umire samo kao ČOVJEK. Isto kao što će svatko od nas.
"Bio sam jak muškarac. Imao sam 85 kg. Svakih 6 mjeseci, išao sam na sistematske preglede zbog posla kojeg radim... A onda - odjednom, niotkuda, počinjem kašljati krv... Bio je to početak bolesti. U meni je godinu dana... Više se nisam vratio na brod..."

Je li XY išao pravim putem?
Kamen na kojem počivamo usred uzburkanog mora života, rada, traženja... jest netko ili nešto. U njemu i s njime čovjek osjeća povjetarac nečeg nevidljivog ,"koje krijepi, HLADI, LIJEČI..."
Možda je to odgovor i utjeha dragi gospodine XY.

Hospicij Rijeka

Jasna Buketa



Donacije


U kolovozu 2016.godine Hospicij je zaprimio donaciju od 135L vode "Jana" od Jamnice d.d. , koja je djelo kršćanske solidarnosti, osjetljivosti i djelatne ljubavi prema Hospiciju i prema najpotrebnijima.

Ovim putem obavještavamo sve donatore i prijatelje Hospicija da novčane uplate mogu izvršiti na broj računa:
IBAN: HR40 24020061100636095  Erste & Steiermärkische Bank d.d.

Najljepše se zahvaljujemo svim prijateljima Hospicija bez kojih naš rad ne bi bio moguć s obzirom da je usluga u Hospiciju poptuno besplatna.

Vaša briga za nas znak je nade koja nas svakodnevno hrani, posebice u nastojanju da ulijemo utjehu i nadu u ojađenu dušu bolesnika koja je svjedočanska, dragocjena snaga da se prebrode i prihvate životne okolnosti u kojima su se našli.  

Ljudski je život vrijedan da se za njega brine i bori pod svaku cijenu.Upravo tu brigu Isus izjednačava sa ljubavlju prema Bogu. Takav životni stav temelj je svih ljudskih odnosa i zapovjedi Božjih. Samo se takvim stavom osvaja vječni život.

Hospicij "Marija K. Kozulić" 

Donacije - Hospicij Rijeka



Hospice Via di Natale "Franco Gallini"; Aviano


Via di Natale Franco Gallini - Hospicij Rijeka

Riječki hospicij organizirao je u petak, 29.07.2016., prijateljsko - suradnički susret s Hospicijem u Avianu.

Počeci palijativnog rada u Avianu datiraju od 1977., a današnji ustroj poprima 1996.godine.
Zove se Hospicij Via di Natale "Franco Gallini" a smješten je na drugom katu bolničkog objekta Casa via di Natale "Franco Gallini".

Sadrži 12 jednokrevetnih soba i pruža cijelu lepezu palijativne skrbi. Ravnateljica Hospicija gđa.Carmen Gallini, od samih početaka vodi ustanovu. Riječkim gostima je objasnila vrlo precizno i detaljno ustroj i organizaciju rada. Usluga za pacijente u terminalnoj fazi bolesti je besplatna - kako za domicilno stanovništvo, tako i za strane državljane. Hospicij se financira donacijama.

Via di Natale Franco Gallini - Hospicij Rijeka Ana Martinez, Daniela Orbanić, Jasna Buketa, Marija Petković, Carmen Gallini

Ravnateljica Riječkog hospicija zahvalila se na konstruktivnom susretu, toplom prijemu i pozvala avianski Hospicij u posjet Riječkom. Susret je planiran za listopad kad bi riječka javnost imala prilike čuti kako radi Hospice Via di Natale "Franco Gallini".

Jasna Buketa



Prof. dr. Davor Štimac


Prof. dr. Davor Štimac

Ravnatelj KBC-a Rijeka, prof.dr. Davor Štimac, čovjek aktivist koji mijenja sliku današnje riječke bolnice, dobitnik je ovogodišnje medalje Sv.Vida kao zaslužni vjernik-laik.
Tim povodom odgovorio je na nekoliko pitanja.

  1. Kad ste se odlučili za studij medicine?

    Za studij medicine sam se odlučio tek kao maturant, a motivacija mi je bila nastava biologije u okviru koje smo učili fiziologiju čovjeka. Posegnuo sam za američkom knjigom koja se koristi kao udžbenik na Medicinskom fakultetu iz predmeta fiziologija, a koja me toliko oduševila da sam zaključio da ću studirati medicinu.

  2. Vrijeme je hodanja za obrazovanje, za kurikularnu reformu - prisjećate li se svojih gimnazijskih dana? Može li se povući neka usporedna raščlamba?

    Svojih se gimnazijskih dana, odnosno pohađanja Centra za kadrove u obrazovanju i kulturi sjećam jako dobro, bili smo jedna od generacija koja je školu prolazila po tzv. Šuvarovoj reformi. Unatoč reformi program je u osnovi bio gimnazijski i mislim da smo kao generacija u tom reformiranom gimnazijskom programu stekli znanja koja su nam pomogla u daljnjem školovanju, kao dobra osnova.
    Jel' bilo lošije ili bolje? Mislim da je teško uspoređivati školu onda i danas, jer je danas količina informacija kojom raspolažemo znatno veća i dostupnija. Način učenja bi zasigurno trebalo mijenjati i stjecanje znanja preusmjeriti iz memoriranja činjenica ka učenju načina vladanja dostupnim informacijama.

  3. Diploma Medicinskog fakulteta u Rijeci 1987., za manje od deset godina završen poslijediplomski studij Kliničke patofiziologije,slijedi specijalizacija iz Interne medicine,potom Znanstveni menadžment na Sveučilištu u Zagrebu i na London School of Economics. Zadivljujuće brz i učinkovit stručno-obrazovni put.
    Isplati li se ovo posljednje obrazovanje u funkciji koju sada obnašate?

    Ovo je samo mali dio puta, jer uključena je tu i subspecijalizacija, pa niz edukacija iz specifičnih područja, od kojih je menadžment u zdravstvu samo jedno. Naravno da je i to bilo korisno jer predstavlja odmak od standardne medicine koja liječnike uči pozivu liječnika ali ne i načinima kako upravljati, komunicirati, ali i vladati pravom i financijama u jednom vrlo složenom sustavu kao što je naš koji zahtijeva uz znanje medicine i mnoga druga znanja.

  4. Bili ste najbolji student Medicinskog fakulteta u Rijeci 1987.god. Danas ste profesor u istoj ustanovi. Možete li povući neko komparativni paralelizam -biti student medicine nekad; biti student medicine danas?

    Biti student medicine uvijek je bilo drugačije, no studirati nešto drugo, to je poziv koji kad završite fakultet obavljate u svakom trenutku svog života bez prostornih i vremenskih ograničenja , jer liječnik ste uvijek gdje god i kad god bili, obvezani Hipokratovom zakletvom da pomažete onima kojima je potrebito. Misija svih koji studiraju medicinu uvijek mora biti ista, učimo studente danas isto što su učili i nas da je pacijent u središtu našeg interesa i da smo tu prije svega da mu pomognemo umanjujući mu patnju i bol ili vraćajući mu nadu izliječenjem.

  5. Što znači biti član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske? Tko to postane?

    AMZH obuhvaća one koji svojom stručnom i nadasve znanstvenom izvrsnošću u području medicine zaslužuju doživotno biti izabrani u ovu instituciju. Posljednje četiri godine obnašao sam dužnost drugog dopredsjednika , a pred mjesec dana izabran sam za prvog dopredsjednika AMZH. Nezavisnost AMZH ostavlja mogućnost selekcioniranja najboljih medicinskih stručnjaka u njeno članstvo.

  6. Član ste brojnih inozemnih i tuzemnih gastroenteroloških organizacija. Surađuju li te organizacije međusobno?Što to znači Vama osobno i Hrvatskoj općenito?

    Jedan od problema hrvatske medicine još uvijek je zatvorenost i nedovoljna prepoznatljivost izvan prostora Hrvatske ili eventualno uže regije. Hrvatski liječnici moraju biti puno otvoreniji, moramo ići u Europu i Europu dovoditi ovdje bez uljuljkavanja u vlastite vrijednosti koje su ponekad precijenjene, ali niti dozvoliti si da podcjenjujemo sami sebe jer onda nam ni drugi neće vjerovati.

  7. Puno putujete. Medicinom ste "oplovili" svijet. Putovanja su Vam profesionalna konstanta. Kakva su to iskustva?

    Obzirom na puno obveza putujem kad me pozovu, održim predavanja, sudjelujem u nekoj raspravi ili praktično radim demonstrirajući neku od endoskopskih metoda na pacijentima. Putovanja takve vrste su širenje vidika, pozicioniranje samog sebe i svoje ustanove, ali i svojeg kraja i svoje zemlje posebno ako radite nešto što drugi ne rade ili ne znaju raditi.

  8. Bili ste prvi Hrvat s europskom diplomom iz gastroenterologije i hepatologije. Jel' navedeni certifikat samo privjesak u karijeri ili je bio i jest upotrebljiv?

    Diploma je priznanje, ali nije sama sebi svrha, ponosan sam da je kasnije još nekoliko liječnika s naše gastroenterologije steklo tu diplomu i da smo u Rijeci stvorili uvjete da postanemo Europski edukacijski centar iz gastroenterologije.

  9. Poznata mi je Vaša zaljubljenost u književnost. Ne baš uobičajena strast za liječnika iako liječnika-pisaca ima. Što Vi čitate u slobodno vrijeme ako ono postoji? Moguće u avionu ili na putu između neke dvije točke?

    Koristim slobodne trenutke za čitanje i opušta me naravno ono što nije vezano uz moj posao, interesi su mi dosta široki, mjesečno pročitam 3 do 4 knjige, ljeti i više, čekam s nestrpljenjem primjerice svaku novu knjigu koju je napisala Amelie Nathomb ili Haruki Murakami.

  10. Danas je Vaša poveznica s riječima što ste član brojnih uredničkih odbora uglednih medicinskih časopisa,bili ste urednik hrvatskog izdanja MSD - priručnika dijagnostike i terapije, autor brojnih stručnih članaka, udžbenika i drugih stručnih tiskovina. Što od navedenog baš volite raditi? Usput ni govorništvo Vam nije strano.

    Na žalost udaljio sam se od pisanja poezije, kratkih priča ili bilo kojeg oblika književne forme i uglavnom sam usmjeren ka stručnom i znanstvenom medicinskom izričaju. U ovom trenutku upravo radim posljednje korekture na knjizi Debljina – klinički pristup koju sam se dugo spremao napisati, sada sam sretan jer je knjiga o ovom usudio bih se reći, najvećem problemu i opasnosti po zdravlje čovjeka, praktički gotova, a među autorima su brojni kolege liječnici, nutricionisti, profesori i akademici. Čitat će se nadam se zbog zanimljivosti teme već ove godine.

  11. Nisu česti liječnici - poklonici umjetnosti koja se bazira na riječima. A Vi ste navodno pisali i stihove... Stihotvorac dakle... na nekom skrovitom mjestu čuvate svoje autorske prvijence...
    Hoćemo li ikada vidjeti i doživjeti ta literarana ostvarenja?

    Kao što sam rekao u ovom trenutku se bavim prvenstveno stručnim i znanstvenim medicinskim pisanjem. No nije isključeno da neka poezija ili proza izvan medicine dozrije do razine da bude objavljena.

  12. Kada je i kako započela Vaša suradnja sa Riječkim hospicijem?

    Hospicij je jedna od najboljih stvari koja nam se u smislu brige za najteže bolesnike uopće mogla dogoditi. Kao predstojnik Zavoda ili Klinike surađivao sam sa Hospicijem na temelju kontakata preko pacijenata i njihovih obitelji koji se tamo provodili posljednje trenutke svog života. Kao ravnatelj odlučio sam da se još aktivnije otvorimo prema hospiciju i postanemo istinski partneri što se čini mi se zaista i dešava, a sve u cilju da pacijenti pravovremeno budu smješteni u ustanovu koja je namijenjena baš za njihovu specifičnu situaciju.

  13. Zbog te suradnje, empatije, vizije, uručena Vam je na blagdan Sv.Vida - medalja Sv.Vida; kao zaslužnom vjerniku-laiku. Kako doživljavate tu nagradu u nizu drugih i drugačijih koje posjedujete?

    Nisam očekivao nagradu i iznenadio sam se kad mi je saopćeno da ću je dobiti, jer mi se to što pokušavamo omogućiti dostojan kraj života svim bolesnicima i pravovremeno ih premjestiti iz naše akutne bolnice u prostor gdje će naći mir svojih posljednjih trenutaka, čini kao nešto što smatram svojom stručnom i moralnom obvezom. Tako to doživljavaju i svi naši liječnici koji obilaze te pacijente i pružaju im medicinsko znanje, ali i ono puno važnije - riječi razumijevanja i nade.

  14. Nadbiskup je u svojoj propovijedi naglasio da je važno biti "vjeran 'u malome', to je redovni put svetosti..." Vaša pomoć i suradnja s Hospicijem, mali su koraci, ali primjer su velike dobrote. Moram Vas ovdje pitati kakav je Vaš odnos prema religioznosti?

    Rekao bih da ono što smo primili od svojih roditelja, prenosimo na svoju djecu, odgajamo ih u katoličkom duhu, kako bi mogli prepoznati sve vrednote kojima nas vjera uči, ali želimo da budu moderni mladi ljudi koji će biti tolerantni, znati praštati i razumijeti i one koji su drugačiji od njih.

  15. Iako je tvrdio da mu je medicina žena, a književnost ljubavnica, i unatoč tome što je svoj profesionalni život češće posvećivao upravo liječenju,svjetski slavu donijela mu je književnost, preciznije, drama. Riječ je o Antonu Pavloviču Čehovu. Žalite li Vi što ste u životu izabrali medicinu i zdravlje a ne književnost?

    Ako za nečim žalim to je ograničenost vremena koja nam ne dozvoljava da se bavimo baš svime što bismo željeli. Medicina mi je pružila mnogo predivnih trenutaka, omogućila da pomognem mnogim ljudima i zadovoljan sam izborom.

  16. Bili ste nagrađeni u kvoti osobnog nadbiskupovog izbora. Vaš pak izbor bila je jedna obiteljska podudarnost koju slijedom toga imate, baš na sam blagdan nebeskog zaštitnika našeg grada. Mislim na Vašeg sina.

    Da, posebno sam osjetljiv na blagdan Svetog Vida jer se moj sin zove Vid i naravno taj njegov imendan daje tom danu još veću posebnost, a u ovoj godini njegove punoljetnosti stigla je i medalja Sv. Vida koja kao da je nagrada ne samo za moj medicinski rad, već i njegovo uspješno odrastanje.

Jasna Buketa



Muzika prije svega


Nedavno je britanski medicinski časopis The Lancet, objavio zaključak istraživanja o učinku glazbe na pacijente. Ističe se da je glazba zaslužna za manje straha i boli.
Posebno je važna i učinkovita ona koju izaberu sami pacijenti.

Naš je Tihomir (1943.) izabrao gitaru...

Prizvao je svirač svojim akordima miris maslina, cvjetnih livada, okus naranči , crnog vina, ljepotu plavog Jadrana... zvuke dubrovačkih trubadura...
Sve se pojavilo poput kazališne predstave - izašle iz zlatnih struna gitare...
Naravno da je ovakova notna ugoda djelotvorna pomoć i lijek...
Tihomir je želio gitaru...
Želja ispunjena... Tihomire...

Gitara - Hospicij Rijeka

Jasna Buketa



Svibanj 2016.


24.05.2016., Hospicij su posjetili predstavnici dviju visokih zdravstvenih škola iz Celja i Rijeke. Izv.prof.dr.sc. Štefica Dvornik, spec.med.biokemije s Fakulteta zdravstvenih studija u Rijeci i viši pred.mag. Boris Miha Kaučič, prodekan za obrazovnu djelatnost Visoke zdravstvene škole u Celju, razgovarali su s ravnateljicom Danielom Orbanić o budućoj suradnji. Susret je bio konstruktivan i srdačan, a uslijedilo je i toplo pismo zahvale koje prenosimo u cijelosti.

Poštovana ravnateljice,

Željela bih Vam se u ime Fakulteta zdravstvenih studija i u svoje osobno ime najljepše zahvaliti na izuzetnoj ljubaznosti kojom ste danas primili mag. Borisa Mihu Kaučića i mene u posjet, te nam detaljno i s puno strpljenja pokazali izuzetnu ustanovu kojoj ste voditelj.
Zaista smo bili više nego ljubazno dočekani, te ugodno iznenađeni prostorom, brigom i kvalitetom skrbi koju iskazujete prema svojim korisnicima. Bilo je to zaista ugodno i nadasve korisno i edukativno provedeno vrijeme u Vašoj ustanovi.

Nadam se da ćemo i u buduće moći surađivati s Vama, te se još jednom najiskrenije zahvaljujem na svemu.

S poštovanjem,
Štefica Dvornik

Hospicij Rijeka Štefica Dvornik, Boris Miha Kaučič, Daniela Orbanić, Angela Lovrić, Svjetlana Stanišić Spinčić

J.B.



Kratki izlet II


Mjesec dana nakon istarske rute, 14.05.2016., uslijedio je još jedan hospicijski pohod i to baš prema Istri. S drugim odlaskom, Hospicij je zaokružio putopisnu istarsku priču.

Kišovito jutro pratilo je izletnike do Dvigrada-prekrasnog, srednjovjekovnog kaštela. Pravi romantičarski bijeg od stvarnosti. Moncastelo i Parentino, dva grada (Dvigrad), spominju se još od 9.st., i prava su slika kako su nekad izgledali istarski srednjovjekovni gradovi. Uzbudljiv je to;"mrtvi grad u neposrednom susjedstvu naseljenih mjesta..." Parentin se danas ne vidi. Pretvoren je u zaravnak. Dvegrajci i minuli grad kao da potvrđuju Gundulićeve stihove "mru kraljestva, mru gradovi..."

Dvigrad - Hospicij Rijeka

Put se nastavio i opet uronio u povijest; u mjestašce - Sv.Petar u Šumi.
Spominje se od 1174.god. Isprva je tu bio benediktinski samostan a od 1459. pripada pavlinima - bijelim fratrima. Sve oltare izradio je Pavao Riedl a autor svih oltarnih slika je Leopold Keckheisen. Crkva nakon niza nadogradnji, pruža sjajan barokni ugođaj.
Pravo bogatstvo i raskoš pavlinske crkve je čudotvorna slika Majke Božje Čenstohovske. Rađena je po uzoru na onu koja se čuva u najvećem poljskom Marijanskom svetištu u Jasnoj Gori. Po izjavama svjedoka i zapisima, slika je na Badnjak 1721. proplakala, a u godinama koje su slijedile, bilježe se brojna čudotvorna ozdravljenja zbog čega je Sv.Petar u Šumi postao meta hodočasnika.
I Riječki hospicij upisao se u to pokloničko putovanje.

Majka Božja Čenstohovska - Sv.Petar u Šumi

Gologorički Dol bila je posljednja, vesela, izletnička pjesma - pravi ditiramb zemaljskoj sreći i ljepoti.
Seosko gospodarstvo dočekalo je riječku ekspediciju s patkama, kozlićima, druželjubivim magarcima i bebom magarčićem od 3 dana, sa svinjama - čak i vijetnamskom, s kravama, zečevima, guskama, prekrasnim konjima... Dok se čekala domaća trpeza, izletnici su se spustili do slapa i jezerca... Agroturizam se konzumirao kroz delicije domaće hrane. Koncept je da se servira samo proizvedeno na gospodarskom imanju...
Opet i opet romantično, istinski odmak od zbilje...

Gologorički Dol - Hospicij Rijeka

A onda nakon proljetne svirke životu, kombi s osobljem uplovljava u hospicijsku garažu. Dočekala je izletnike drugačija stvarnost; elegična, sjetna, teška.
Od života se rastajao mladi čovjek u dobi od tridesetak godina. Odlazak svake duše hospicijskim je djelatnicima tjeskoban, ali neki su im odlasci ipak teži od ostalih. To su oproštaji mladih ljudi koji na ovom mjestu još imaju neostvarenih planova, snova...i želja...

I svi pred pred takvim spoznajama postajemo skrušeni, drugačiji, osjećamo vlastita bića onakvima kakva odista jesu. I pomažu ditirambi opisanim elegijama jer u konačnici sve je u ravnoteži, u krugu - simbolu sunca, neba, vječnosti u kojoj nema ni početka ni kraja.

Jasna Buketa



Kratki izlet u Istru


16.04.2016., veći dio hospicijskog radnog tima proveo je tu izletničku subotu - ne u Tizianovoj 15, već u prelijepoj Istri.
U duhu osnaživanja ,druženja i učenja "putujući" - prva točka posjeta bila je selo KOTLI u blizini Huma, u središnjoj Istri. Otkud selu to ime? Objašnjava ga prava Istrijanka, voditeljica puta, ravnateljica Daniela:
"Voda je u kamenom koritu rječice napravila oblike koji podsjećaju na kotle - posude..."
I zaista voda se čudesno prelijeva iz jednog kotla u drugi, kuha, miješa i konačno se božanska tekućica skuplja u velikom bazenu zvanom Slap.

Hospicij Rijeka

Hospicij Rijeka

Drugo odredište bio je MOTOVUN.
Riječki Krucifiksini djelatnici, zatekli su mnoštvo izletnika, gledatelja, razdragane publike - Motovun je naime bio domaćin Proljetne biciklijade. Nije nedostajalo pljeska, podrške i ovacija. Najhrabriji su se smjelo uspeli na zvonik Sv.Stjepana i istinski uživali u pogledu na vinograde, dolinu rijeke Mirne, šumu Sv.Marka i okolna mjesta.

Hospicij Rijeka

Hospicij Rijeka

Napustivši crkvu Sv.Stjepana iz 11.st., izletnici su krenuli put Doma za psihički bolesne odrasle osobe u Brkaču, u blizini Motovuna. Dom je smješten u idili cvijeća, okružen mirisnom lavandom i vinogradom kojeg održavaju i korisnici i djelatnici. Bilo je 12.00 sati pa je kao u oživljenoj Vidrićevoj pjesmi Pejzaž I, zazvonilo podnevno zvono s crkvice Sv. Pankracija... Poziv na ručak i korisnicima i izletnicima... Korisnicima u slikovitom Brkaču, izletnicima u Pazinu.

Pazin je bio pravo iznenađenje za riječke putnike: u tijeku su, naime bili radovi nad pazinskom jamom pa su se dvije hospicijske heroine - medicinske sestre Dijana i Svjetlana, odlučile provozati na čeličnoj žici... Onako poput pravih artistica - s jedne strane jame na drugu...

Hospicij Rijeka

Iako je prizor povisio razinu adrenalina u krvi, nije izazvao jače organske reakcije osim ubrzanog rada srca svih gledatelja... onako kao u grčkom, dramskom amfiteatru... Istinski smijeh, snažan doživljaj i početak povratka kući...

Zaustavna i posljednja točka ekspedicije bio je Boljun. Malo selo u općini Lupoglav, na brijegu, odakle se pruža pogled na masiv ponosne Učke...

Hospicij Rijeka

Prolaz kroz Učkin tunel i dolazak u Tizianovu u kasno poslijepodne...
Prekrasan izlet, uistinu duša ljepše diše i što bi rekao pjesnik s početka ovog hospicijskog putopisa "i noć je i - biva tiše." Pravo pročišćenje, prava katarza.
Pohvale organizatorici D.O.

Jasna Buketa



Ožujak 2016.


Grad Rijeka i Ustanova za palijativnu zdravstvenu skrb Hospicij Marija K. Kozulić, zaključili su dana 31. ožujka 2016.godine, ugovor kojim se u 2016.godini redovna djelatnost Hospicija sufinancira u iznosu od 200.000,00 kn.
Zahvaljujemo se Gradu Rijeci koji je od početka podupirao naš rad, a sve u korist onih kojima je naša pomoć najpotrebnija.


Hospicij Rijeka

Hospicij Rijeka



Molitvena zajednica


Molitvena zajednica Kristove crkve u Rijeci u hospiciju se sastaje svake srijede u 19 sati. Upućuju se molitve Bogu za svakog čovjeka, jer svatko je dragocjen u Božjim očima i svima su otvorena vrata milosti Božje u Kristu Isusu.
Molitvena zajednica je otvorenog tipa i može doći svatko tko ima želju i potrebu za Božjim mirom, utjehom i pomoći u Kristu Isusu Gospodinu našemu.


Hospicij Rijeka



Siječanj 2016.

Trogodišnjica osnutka riječkog Hospicija


U povodu obilježavanja treće godišnjice rada našeg riječkog Hospiclja "Marija K. Kozulić" želim zahvaliti svima bez kojih Hospicija ne bi bilo, kao i onima koji su ga tijekom ove tri godine pratili financijskom pomoći.

Posebno hvala mojim dragim djelatnicima, liječnicama, vanjskim suradnicima, volonterkama, molitvenim zajednicama i dobročiniteljima.

Raditi u Hospiciju znaći svakodnevno susretati se s neizbježnom smrću, ali i lijepim trenucima kao što je slavlje rođendana. Biti sudionik nečije tuge i boli zbog neminovnog rastanka nije lako, ali s druge strane to je veliki privilegij i milost jer takvi trenuci pomažu da rastemo u solidarnosti, ljudskosti i empatlji. Hospicij je mjesto gdje se može doživjeti humanost i dobrota mnogih naših sugrađana.
Arno Backhaus je rekao da se kvaliteta života ne mjeri potrošnjom, već ljubavlju.

Sa zahvalnošću za sva zajednička postignuća nastavljamo bogatiji za mnoga iskustva za dobrobit naših bolesnika i njihovih obitelji.

s. Daniela Orbanić, ravnateljica


Hospicij Rijeka Trogodišnjica riječkog Hospicija

Hospicij Rijeka Sestra Emanuela iz slovenskog hospicija

Hospicij Rijeka Uz trogodišnjicu rada Hospicija obilježeno je i 20 godina djelovanja udruge Nada

Hospicij Rijeka Novi List 28.01.2016.



hospicij Događanja u 2015.