Hospicij Marija K. Kozulić

Listopad 2019.
Svjetski dan hospicija kroz Integrirani tjedan Medicinskog fakulteta i riječkog Hospicija


Svjetski dan hospicija 2019


Povodom Svjetskog dana hospicija i palijativne skrbi, 12. listopada ove godine, organiziran je Integrirani tjedan Medicinskog fakulteta i riječkog Hospicija. Devet studenata nazočilo je vizitama, njezi umirućih, pregledima mrtvozornika, mogli su pratiti poštivanje prava pacijenata, postupanje s preminulim, psihološku pomoć u palijativnoj skrbi, ulogu obiteljskog liječnika i prava pacijenata iz zdravstvenog osiguranja.

Slogan ovogodišnje druge subote u listopadu je "palijativna skrb - moja briga, moje pravo" - pa su na tragu tih riječi studenti mogli učiti da je palijativna skrb osnovno ljudsko pravo.

"Ponosna sam na početak ove uzajamnosti i zahvalna dekanu profesoru Tomislavi Rukavini na suradnji koja će zasigurno uroditi višestrukom dobrobiti", rekla je ravnateljica Hospicija Daniela Orbanić.

Studenti i studentice su u tjednu od 7. do 11. listopada bili promatrači naših aktivnosti, hvala im na trudu, empatiji,zainteresiranosti, a nadam se da smo im uspjeli približiti palijativnu medicinu i utjecati na njihovu cjelokupnu studentsku formaciju. Podržavam pedagogiju cjelovitog čovjeka, budućeg liječnika dakle, pa nek homo integralis bude okvir integriranog tjedna medicinskog fakulteta i riječkog hospicija. Vjerujem u nastavak i grananje medicinskih kolegija u našem i vašem Hospiciju, poručila je s. Daniela.

Prof. dr. sc. Tomislav Rukavina, dekan Medicinskog fakulteta , rekao je da je Rijeka i dalje jedini grad koji ima hospicij u Hrvatskoj pa studenti imaju izvanrednu priliku učiti o palijativnoj medicini uz holistički pristup. Tjedan je nazvan Integrirani jer se željelo uključiti studente u rješavanje brojnih problema koji se kod palijativnih bolesnika javljaju: od fizičkih, psihičkih, socijalnih, društvenih, duhovnih. Cilj je bio pokazati budućim liječnicima da je hospicij multidisciplinarni i multiprofesionalni tim, da ga čine; liječnici, sestre, psiholog, fizioterapeutkinja, ljekarnik, socijalni nradnik, duhovnik, ravnatelj, volonteri.

Dekan Rukavina je isto tako podsjetio da je prije dvije godine voditeljica kolegija Palijativne skrbi za medicinske sestre u sklopu cjeloživotnog obrazovanja, bila pok. prof. Marija Petković, pa na tragu te činjenice i činjenice da je prof. dr. sc. Petković bila i dugogodišnji suradnik riječkog Hospicija; "nastavljamo gdje smo stali". Po njegovim će riječima, već u akademskoj 2020./2021., studenti završnih godina medicine na riječkom Medicinskom fakultetu, moći birati izborni kolegij iz područja palijativne medicine. To je veliki korak za obje ustanove.

Studentica medicine Ivana Crnković, sudionica Integriranog tjedna, izjavila je da je s kolegama u tih 15- ak sati dobila osnovne spoznaje o tome kakva treba biti skrb za terminalne bolesnike, te da su doživjeli istinsku empatiju koju nisu očekivali. "Studenti su vidjeli da je potrebno manje materijalnog, a više ljudskosti i topline da bi se čovjeku olakšale patnje i osiguralo dostojanstvo", izjavio je izv. prof. dr. sc. Valter Stemberga, mrtvozornik u Hospiciju,specijalist patološke anatomije i sudske medicine.

Dugogodišnji hospicijski liječnik, dr. sc. Goran Golčić s Klinike za radioterapiju i onkologiju, podsjetio je da nema specijalizacije ni poslijediplomskog studija iz palijativne medicine u RH, zaključivši da je edukacija iz tog područja uistinu nedostatana i da je upravo početak ove suradnje, suradnje Medicinskog fakulteta i Hospicija više nego hvalevrijedna, potrebita, i dobrodošla.

Jasna Buketa




Listopad 2019.
"Ajkule" u Hospiciju


Ajkule u Hospiciju


9. listopada 2019. god., održana je tiskovna konferencija u dvorani Hospicija, a nakon 1. susreta i natjecanja hrvatskih branitelja u kuhanju lovačkog kotlića na Praputnjaku, 28. rujna. Bila je to akcija "Ajkula" - Udruge Specijalne policije iz Domovinskog rata koja je okupila brojne građane, prijatelje, a odvijala se uz suport Ministarstva hrvatskih branitelja, Grada Bakra, Udruge branitelja iz Bakra, Županije primorsko-goranske. Prikupljena sredstva namijenili su Hospiciju; sve je koordinirao vlč. Ivan Milardović, župnik u Jelenju i zamjenik ravnateljice Hospicija.

Projekt je po riječima predsjednika Udruge Perice Prpića, nazvan "Srce za Hospicij". Željeli smo pokazati da mi, hrvatski branitelji možemo i želimo pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Dopredsjednik Udruge SPDR "Ajkula", Branimir Brnas, rekao je da je u organizaciji susreta, mladež Udruge odradila lavovski posao a da će i u budućnosti nastaviti s ovakvim humanitarnim modelima. Tomislav Klarić, gradonačelnik Grada Bakra, i sam učesnik Domovinskog rata na Ličkom ratištu, istaknuo je da Bakar suportira "Ajkule" u njihovim aktivnostima, a posebno ideju da pomognu Hospiciju. Stoga je Grad Bakar podržao akciju s 10.000 kn. Zlatko Mihelec ispred PGŽ, savjetnik za razvoj civilnog društva, pridružio se donatorima s 5.000 kn, dok je čisti poklon "Ajkula " u konačnici iznosio 12.500 kn i 10 eura. Ukupan prihod Hospiciju nakon humanitarnog kuhanja i paralelnih ruku podrške, iznosi 27.500 kn i 10 eura.

Sestra Daniela Orbanić, ravnateljica, zahvalila se svima i najavila da će iznos biti namijenjen obnovi bolesničkih soba. Po njenim riječima, sobe traže rekonstrukciju i osvježavanje nakon 7 godina korištenja i gotovo 2000 ispraćenih duša. "Prilika je da se zahvalim svima vama, na svemu što činite; puno kapi - veliki slap, veliko pobratimstvo", istakla je ravnateljica Daniela Orbanić.

Velečasni Ivan Milardović zahvalio je svim dionicima, svim ljudima dobre volje, Nadbiskupiji, nadbiskupu, naglašavajući da je Hospicij mjesto čija su vrata širom otvorena svima i da svatko, baš svatko ima mogućnost smireno i bezbolno uploviti u luku vječnosti.

Sestra Daniela najavila je 12. listopad, Svjetski dan hospicija kroz integrirani tjedan riječkog Medicinskog fakulteta i riječkog Hospicija. Desetak studenata 5. i 6. godine nazoče vizitama, njezi umirućih, uče se medicinskoj etici kroz pregled mrtvozornika, prate poštivanje prava pacijenata, postupanje s preminulim, psihološku pomoć u palijativnoj skrbi. Ravnateljica se na ovoj suradnji zahvalila dekanu Medicinskog fakulteta u Rijeci, prof. Tomislavu Rukavini, a koja će po njenoj procjeni prerasti u uzajamno dobro.

Na tragu izrečenog, svim partnerima,volonterima, suradnicima, korisnicima, svima nazočnima, čestitala je drugu subotu u mjesecu listopadu - Svjetski dan hospicija.

Jasna Buketa




Rujan 2019.
Posjet ministra


Hospicij - ministar kujundzic


U kratkoj neslužbenoj posjeti, sredinom rujna, Hospicij je dočekao ministra zdravstva u Vladi RH - Milana Kujundžića.

Pozdravilo ga je osoblje, palijativni timovi, nadbiskup, svećenstvo, čuvar Rex. Uručile su se prigodne uspomene, ministar je posjetio razdragane pacijente, a ravnateljica iskoristila trenutak za kratku besjedu o tekućoj problematici.

Jasna B.




Rujan 2019.
Proslava rođendana


Hospicij


Gospodja Ana Vrban proslavila je 24.08. 2019. god. 90. rođendan. Slavljenica boravi u svećeničkom domu pa o njoj brinu i hospicijski djelatnici, i djelatnici Doma, Sjemeništa i poneki svećenik ...

To je dobri duh Tizianove 15 i svih njezinih stanara. Po onoj biblijskoj doživljena je kao “svjetlo jutarnje kada izlazi sunce i kao jutro bez oblaka...”

Jasna B.




Rujan 2019.
Jadera


Hospicij


Jadera (Idassa, Jadar, Zadar) isplovila je 22. rujna 2019. god. duž Kvarnerskog zaljeva s hospicijskim djelatnicima. Kormilo je čvrsto držao kapetan Marinko Paragvaj s mornarima Zoranom, Mateom, Natali. Ive kuhar je spravljao spizu, Robertino - harmonikaš brinuo se o veselom raspoloženju.

Obitelji Perčić, Vivoda, GRŽINIĆ pobrinuli su se da hospijci uživaju po opatijskoj rivijeri - pa tako sve do Njivica i Belog na Cresu.

Hvala im na daru, sponzorstvu, volonterstvu.

Jasna B.




Rujan 2019.
Revizorsko izvješće za 2018


Hospicij


Izvješće o reviziji.pdf




Kolovoz 2019.
Hospicij u Gorskom kotaru


Hospicij

Djelatnici Hospicija posjetili su Gorski kotar posljednjeg dana mjeseca kolovoza. Rijeka je gorjela na 35 stupnjeva, pa su park šuma, spilja i jezero bili idealna odredišta za skloniti se od ljetne vrućine. Domaćin i vođa puta bio je vlč. Zlatko Ćibarić.

Velečasni Ćibarić tri je godine u Lokvama, a posao svećenika obavlja i u Crnom Lugu, Mrzloj Vodici, Razlogama. S nama je vršio i funkciju turističkog vodiča. Prvi punkt do kojeg smo stigli bijaše 200 godina stara kapelica na Kuku. Riječ je o sakralnom o bjektu koji je tijekom 2014. god. stradao od velikog ledoloma i nakon toga je preuređen. Kapelica je stalno otvorena, a posvećena je Blaženoj Djevici Mariji. Riječ je o pravom blagu sakralne umjetnosti.

Uz kapelicu se nalazi staza koja vodi prema Lokvama, Kalvariji i crkvi sv. Katarine. Danas je crkva sv. Katarine u obnovi i restauraciji. Lokvarci slave Katarinino i Rokovo poučio nas je velečasni.

Druga postaja našeg domaćina bijaše spilja Lokvarka. Nalazi se nedaleko lijepe kapelice. Ona je najdublji turistički uređen speleološki objekt u Hrvatskoj.

Lokvarka je kaverna, spilja bez prirodnog ulaza. Probijena je slučajno tek u 20. st. Ima 6 etaža, od čega su prve 4 uređene za posjetitelje. Duga je više od 1 km, duboka 275 m. Nagledali smo se stalagmita različitih oblika, stalaktita, sigastih ukrasa starih najmanje 20.000 godina, prekrasnih dvorana, galerija, profila mamuta... Bili smo poput junaka Ivane Brlić Mažuranić u podzemnom bajkovitom svijetu...

Temperatura u spilji je 8 stupnjeva cijelu godinu uz relativnu vlagu zraka od 100%. Organizmi pak endemični su za Hrvatsku, a OZIMČEV PODZEMLJAR (CROATODIRUS OZIMECI) do sada je pronađen samo u Lokvarki. Nalazi se u petoj dvorani - Djevičanskoj, i tu se dakle krije jedini primjerak endemskog kornjaša na svijetu.

Kroz šestu, Gordanovu etažu prolazi kanal koji je vodotok rijeke Lokvarke. A mi smo izlaskom na sunce, krenuli upravo pravcem te rječice ponornice. Danas je smaragdna tekućica obuzdana zbog zadržavanja vode u Lokvarskom jezeru. To zeleno- plavo jezero duboko i do 40 m, okruženo je prelijepim goranskim crnogoričnim šumama.

Splavarili smo na Ćaći promatrajući uvalice, ribe, ribiče, veslače, kupače. Prizor iz Zolinih romana sa Seine ili niz sličica jezerskih engleskih pjesnika... Divota.

Naš kapetan sa splava reče nam da je u Lokvarskom jezeru 1973. god. ulovljena najveća riječna pastrva u svijetu, teška 25 kg i 40 grama. Znali smo da nas u župnom domu čekaju pečene pastrve i znali smo da vlč. Zlatko nije bio u ribolovu... No, priredio je sjajnu trpezu - s pastrvama i goranskim specifičnostima. Ručku su se pridružili i nadbiskup Ivan Devčić i rektor Bogoslovnog sjemeništa Mario Gerić.

Trebalo je potrošiti kalorije pa smo za kraj krenuli put Park šume Golubinjak. Nismo boćali jer nas je silazak i uspon u spilju iscrpio, nismo se ni penjali po stijenama kao turisti Norvežani, ali smo šetali i zaustavili se u blizini Ledene spilje. Njezina je zanimljivost što u svodu ima otvor kroz koji su nekada lokalni slastičari zimi ubacivali snijeg kako bi ljeti imali dovoljno leda za pripremu sladoleda. Komentirale smo ravnateljica i ja da je Ledena spilja sigurno inspirirala vlč. Ćibarića da nam ponudi sladolednu tortu s borovnicama... Zanimljivost je i ta što je slasticu sam priredio nekoliko sati prije našeg dolaska.

Hospicijsko osoblje na čelu s ravnateljicom, zahvaljuje vlč. Ćibariću na izvrsnoj turističkoj ruti, gostoprimstvu, sjajnom predahu od kolovoške žege, sparine i napornog radnog tjedna.

Pozvali smo se i u zimskom periodu.👍

Jasna Buketa

Hospicij



Kolpvoz 2019.
Premijer u Hospiciju


Premijer u Hospiciju


Predvečerje sv. Roka, 16. kolovoz 2019.

I baš kao što je svetom Roku lovački pas nosio komad kruha svaki dan, tako je i hospicijski Rex; čuvarski-skrbno, junački-svečano, dočekao premijera Andreja Plenkovića. Ravnateljičine riječi stišale su odanog Rexija, a ležerni premijer pozdravio se toplo i srdačno sa svojim domaćinima: nadbiskupom Ivanom Devčićem, vlč. Matijom Matičićem, s. Danielom Orbanić.

Premijer je godišnji odmor provodio u riječkoj vili Costabella na Biviju pa je posjet bio neslužben i vrlo topao; kolovoški u svakoj deskripciji. Ravnateljica doduše nije dočekala premijera u 20.00 navečer s omiljenim mu punjenim paprikama, ali je naglasila da taj menu iz kuhinje bogoslovnog sjemeništa mora kušati prvom prilikom. Premijer je u razgovoru ugodnom ponovio da voli Rijeku, da se ugodno osjeća u našoj Županiji, a i Zagreb mu je nadohvat ruke što je za funkciju koju obnaša izrazito važno i poželjno. Dijalogiziralo se o svemu; o društvenim aktualnostima, o zdravstvu, palijativi, Hospiciju, drugim nadbiskupijskim projektima - sve sa zajedničkim zalaganjem za dobrobit hrvatskoga društva.

Vizije su uvijek činjenice reče jednom G. K. Chesterton. Kao i uvijek život doživljavam kao priču; ako postoji priča, postoji i Pripovjedač. Ovo je priča o jednoj ljetnoj vizitaciji koja ima smisao, a podsjećam da smisao uvijek ima "nekoga tko osmišljava Sve."

Ne moramo se dakle bojati da će Bog ispustiti kozmos iz ruku i nas krhke igračke.

Jasna Buketa


Premijer u Hospiciju




14. kolovoz 2019.
Sitnice i putositnice



Zapis razgovora novinarki Ivane Bilen Perić i Gordane Gržetić povodom autorskog filma Ivane Bilen P. “Madre Fiumana” u emisiji Sitnice i putositnice Radija otok Krk, 14. kolovoza 2019. Razgovor je zahvala i poklon ravnateljici Hospicija povodom njezinog rođendana.




Srpanj 2019.
12 žena, po biblijskoj numerologiji broj Božjeg naroda


12 žena

Iz tiska (Novi list, Nedjeljni plus, 30. lipnja 2019.) 7 požrtvovnih žena - One su nepobjedive jer daju srcem i osmjehom
Piše: Mirjana Grce

Posložilo se prije godinu dana da sve karitativne, karitativno-zdravstveno-socijalne ustanove u Rijeci vode žene, redovnice ili vjernice laikinje.

One su:

  • s. Suzana Samardžić, ravnateljica doma sv. Ana
  • s. Daniela Orbanić, ravnateljica riječkog Hospicija
  • s. Veronika Mila Popić, voditeljica Kuće utočišta
  • Nela Pujić, ministra OFS, voditeljica Prihvatilišta za beskućnike
  • Elida Verunica, voditeljica Socijalne samoposluge
  • s. Marija Faustina Kovačević, ravnateljica Caritasa Riječke nadbiskupije
  • s. Mirjam Jerković, ravnateljica doma u osnivanju Doma za osobe oboljele od demencije

Nadbiskup Ivan Devčić u svome biskupstvu snažan naglasak stavio je na ukupni karitas. Odgovori voditeljica, ravnateljica, karitativnih usluga, temelje se na sljedećim, ključnim, pojmovima: ljubav za čovjeka u potrebi, suradnja i zajedništvo - umreženost koja je otvorena svima. Pojasnile su da posao koji rade shvaćaju kao poslanje i služenje.

Ne samo karitativne , već i više drugih važnih ustanova Riječke nadbiskupije vode žene.

  • Prof. dr. sc. Nela Gašpar predstojnica je Teologije u Rijeci
  • Dr. sc. Ksenija Rukavina Kovačević, predstojnica je Katehetskog ureda, prva žena u Hrvatskoj na toj funkciji te Ureda za katoličke škole Riječke nadbiskupije
  • Helena Anušić voditeljica je Ureda za odnose s javnošću
  • Andrejka Srdoč Geraci voditeljica je nadbiskupijske Škole za crkvenu glazbu
  • Jasna Buketa, prof., ravnateljica je Katoličke osnovne škole Josip Pavlišić od 17. lipnja 2019. god.

Izjavu s. Daniele Orbanić, prenosimo u potpunosti.

Ravnateljica sam Riječkog hospicija od 2013. god.
Krenula sam graditi nešto bez hrvatskih uzora i suvremenika, a ni sljedbenika nemam previše. Put nije bio lak, nije ni sad posut ružama. Organizacijsku strukturu sam postavila, ali dobiti ljude da ostanu s umirućima i potom da komuniciraju unutar organizacijskog okvira - daleko je teže. Poticao me Osnivač, inspirirali prijatelji, savjetnici, članovi obitelji. Neki su istinski pomagali, poneki i odmagali.

Voditi kuću u kojoj se ljudi rastaju sa životom, ljudi s ljudima, je vjerojatno najteži posao na svijetu. Nema poslovne škole koja te to može naučiti. No, za ruku te drži ljubav prema bližnjem, a ta se ljubav umnaža i vraća. Shvatiš da nema DRUGIH LJUDI, da nismo različita ljudska bića jer je njihova religija možda drugačija ili zato što uopće nisu religiozni.

Nema toga u Krucifiksinom hospiciju.

Dostojanstvena smrt, dostojanstvo ljudske osobe - poveznica je višekulturalnosti i međukulturalnosti. Svi volonteri, dobročinitelji, pojedinci, obitelji dobre volje, ljudi koji poklanjaju svoje vrijeme i svoje darove - doživljavaju Hospicij kao mjesto poštivanja i razumijevanja drugih kultura, društava, potrebe. Silno sam ispunjena zbog toga kao čovjek i ponosna da sam kao sestra Presvetog Srca Isusova okružena rimokatolicima, članovima Pravoslavne Crkve, evangelicima, muslimanima, ateistima... ljudima, ljudima jednom riječju.

Međukulturalne dijaloge vodim svakodnevno i tvrdim da ovog mjesta ne bi bilo da nije upravo tako. Zaključno naglašavam da je u središtu mog rada ČOVJEK, ublažavanje boli, nikakova doktrina dakle.Svi zajedno prakticiramo svjetsku etiku. Tako će biti i u budućnosti.
Zahvalna sam SVIMA - iznimno velikom broju ljudi koji su mi pomogli kroz teške trenutke ustrojavanja "kuće sna" i koji to čine do danas.

J.B.



Srpanj 2019.
Srpanjsko vjenčanje u Hospiciju


Srpanjsko vjenčanje u Hospiciju



Lipanj 2019.
Laueratkinja Gordana Grubiša - dobitnica medalje sv. Vida


medalje_svVida


Gordana Grubiša - volonterka je riječkog Hospicija od 2013. godine. Velika ljubiteljica životinja. Na svom životnom putu, stvorila je ogromnu ljubav prema psima. Danas pomaže oko hospicijskih ljubimaca. U početku je to bio Dim kojeg je sestra Daniela udomila. Kasnije, Rex kralj, Nera crna gospoja, Nero djedica, njezina Tina - postaju joj snažna i gotovo svakodnevna preokupacija i veselje.

medalje_svVida

U Hospiciju gospođa Grubiša pomaže i oko drugih poslova. Knjige sjećanja učinile su je hospicijskim kaligrafom. U ilustrirane knjige, upisuje imena preminulih s datumom rođenja i odlaska. Niže stihove, crta, ispunjava želje obitelji na stranici otišlog. To su dragulj - dokumenti koji čuvaju osnovne podatke i uspomene na sve korisnike Hospicija. Gordana ističe da se preko tih stranica dostojno rastavlja s osobom koja je posljednje dane života provela u Hospiciju. "Knjige me pune tugom, ali i spokojem", kaže gđa. Grubiša.

Gordana pomaže i oko organizacije hospicijskih obljetnica, različitih svečanih obilježavanja, sudjeluje u humanitarnim akcijama vezanim uz život Hospicija, njeguje cvijeće i vrt na hospicijskom Belvederu. Zato se rado prisjeća korisnika, pok. gospodina Zdenka Grižančića koji je po njenim riječima zaslužio riječi sjećanja. Brinuo se o malom vrtu ispred ulaza u Hospicij o kojem danas ona brine, sadio je cvijeće, marljivo ga njegovao zalijevao, družio se s čuvarom Dimom... Samo je zaspao preselivši se u neke druge vrtove.

Gordana Grubiša daruje svoje vrijeme i energiju kako bi pomogla drugima, sretna je što rad poklanja baš Hospiciju jer kaže da je život bez rada prazno sanjarenje. Sretna je što to čini cijelom dušom.




Lipanj 2019.
Pontifikalna misa blagdana sv. Vida


medalje_svVida

Među ovogodišnjim dobitnicima Medalje zahvalnosti sv.Vida su i dvije suradnice riječkog Hospicija - gđa. Gordana Grubiša i doktorica Lidija Gović – Golčić.


Ove je godine proslava sv. Vida, zaštitnika Riječke nadbiskupije i metropolije te grada Rijeke bila u znaku 50. obljetnice uspostave metropolije sa sjedištem u Rijeci. Riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić predvodio je 15. lipnja u 11 sati u katedrali sv. Vida pontifikalnu misu na kojoj je tradicionalno desetorici vjernika dodijelio Medalje zahvalnosti sv. Vida. Ovogodišnji dobitnici su: doktorica Lidija Gović – Golčić i gđa. Mirela Puljek po izboru nadbiskupa, gđa. Gordana Grubiša na prijedlog Povjerenstva za katoličke udruge, supružnici Ana i Milorad Cuculić iz župe sv. Franje Asiškog na Kukuljanovu, gđa. Mila Lončarić iz župe sv. Katarine u Selcu, gđa. Vilma Malnar iz župe sv. Andrije apostola u Tršću, gđa. Ivanka Simčić iz župe sv. Franje Asiškog na Pehlinu, g. Ivan Bošnjak iz župe sv. Ane u Voloskom, g. Ivica Večerina iz župe sv. Terezije od Djeteta Isusa na Vežici te Petar Ravlić iz župe Marije Pomoćnice u Rijeci.

Nadbiskup je u propovijedi vjernike pozvao na izgrađivanje zajedništva, prijateljstva i solidarnosti, potaknut zlatnim jubilejem crkvenog zajedništva zapadnog dijela Hrvatske. „Pritom moramo voditi računa o činjenici da se ne možemo vjerodostojno zauzimati za slogu i solidarnost u društvu, ako mi kao kršćani te vrijednosti ne njegujemo unutar Crkve. Metropolija nam je u tom smislu s jedne strane poticaj i sredstvo za prevladavanje međusobne izoliranosti i uskogrudnosti, tj. za izgradnju unutarcrkvene solidarnosti, a s druge strane poziv na zauzimanje za uspostavu takvih odnosa u čitavom društvu“, rekao je nadbiskup. „To uključuje prevladavanje sebičnosti na osobnoj i društvenoj razini te iskreno zauzimanje za ostvarenje evanđeoskog ideala općeljudskog bratstva, koje se temelji na činjenici da je Bog Otac svih ljudi, a mi međusobno braća.“

U nastavku je propovijed posvetio svecu zaštitniku, sv. Vidu. „Iako je njegov životopis isprepleten više legendarnim nego stvarnim događajima, on je bio povijesna osoba, što posebno potvrđuje činjenica da je u srednjem vijeku bio jedan od najpopularnijih svetaca, uvršten i među četrnaest svetih pomoćnika, čiji je zagovor u to vrijeme smatran posebno efikasnim, napose u slučaju raznih bolesti.“ Nadbiskup je podsjetio kako sv. Vid ima među svecima rekordna 34 patronata, odnosno zazivaju ga u pomoć za vrijeme nevrjemena, grmljavine, požara, neplodnosti ili kad valja izvršiti neke teške zadatke. U pomoć ga zazivaju i padavičari, histerici i opsjednuti, a kao zaštitnika ga slave apotekari, pivari, gostioničari, podrumari, kazandžije, vinogradari, glumci i osobe slabog sluha i vida.

„Sveci nam svjedoče kako sebe prepoznati u svjetlu Kristovu i dopustiti da nas ono prožme i obasja. Posebno je nama današnjim kršćanima rječita njihova solidarnost sa slabima i najpotrebnijima kao i njihova dovitljivost u traženju načina kako najslabijima i najpotrebnijima pomoći nositi njihov križ bolesti, siromaštva i marginaliziranosti.“, zaključio je nadbiskup Devčić na pontifikalnoj misi proslave sv. Vida.




Lipanj 2019.
Dani sv. Vida – dodijeljena javna priznanja Grada Rijeke


nagrade_svVida

Povodom Dana sv. Vida, koji se održavaju od 12. do 15. lipnja, u HNK Ivana pl. Zajca održana je svečana sjednica Gradskog vijeća na kojoj su dodijeljena javna priznanja Grada Rijeke.


Sjednici su prisustvovali riječki gradski vijećnici, dobitnici godišnjih nagrada i Zlatnih plaketa Grada Rijeke, gosti iz gradova prijatelja Ljubljane, Novog Sada, Pečuha i Estea, izaslanik predsjednice RH Zrinko Petener, predstavnici lokalnih i regionalnih institucija, kao i brojni gosti.

U sklopu svečanosti, prigodni poklon s likom „Zmajčeka“, Gradu Rijeci uručio je gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković koji je čestitao Rijeci na dogodišnjoj tituli Europske prijestolnice kulture, navodeći 40 godina formalnog, a u praksi mnogo dužeg prijateljstva koje njeguju ova dva grada.

Riječki nadbiskup Ivan Devčić naveo je kako se u ozračju zlatne obljetnice Riječke metropolije i priprema za Rijeku 2020 – Europsku prijestolnicu kulture, sadašnjost i budućnost grada treba promatrati u svjetlu prošlosti koju obilježava suradnja, zajedništvo, međusobno pomaganje i solidarnost s najpotrebitijima. Upravo život sv. Vida nas uči da moramo spriječiti svaku diskriminaciju zbog vjerske ili nacionalne pripadnosti te prihvaćati humanističke vrijednosti koje nas čine boljim i bliskijim ljudima. Devčić je dodao kako će riječka nadbiskupija, u želji da djeluje prema kršćanskom nauku, opremiti dom na Sušaku za potrebe naših sugrađana koji boluju od Alzheimerove bolesti.

Najveće priznanje Grada Rijeke, Nagrada za životno djelo, uručena je Giorgiu Surianu, članu ansambla Opere HNK Ivana pl. Zajca i nacionalnom prvaku opere, za izniman doprinos riječkoj opernoj i kazališnoj sceni.


Dobitnici Godišnjih nagrada Grada Rijeke su:

  • Prof. dr. sc. Bojan Polić, dr.med za iznimna znanstvena postignuća u području imunologije i doprinos međunarodnoj prepoznatljivosti Sveučilišta u Rijeci,
  • Jasna Buketa za humanitarni rad u Hospiciju Marija Krucifiksa Kozulić te za autorstvo i uredništvo knjige Odlasci nastale povodom 5. obljetnice rada ustanove,
  • Aleksandar Tomulić iz Foto kluba Color za izvanredne rezultate i izuzetan doprinos promociji riječke fotografije u svijetu,
  • Dr. sc. Željko Bistrović za iznimne rezultate u vodstvu konzervatorskih radova u riječkim sakralnim zdanjima te HNK lvana pl. Zajca,
  • Ansambl Opere HNK Ivana pl. Zajca, za jedinstveni operni projekt, trilogiju Verdi-Shakespeare-Surian (nagradu je preuzeo ravnatelj Opere Petar Kovačić).

Dobitnici Zlatnih plaketa “Grb Grada Rijeke” su:

  • optičar Viktor Šahini za promociju obiteljskog obrtništva, razvoj kvalitete struke te njegovanje povjerenja u odnosu s klijentima,
  • tim intervencijskih kardiologa u KBC-u Rijeka: Vjekoslav Tomulić, Tomislav Jakljević, David Gobić, Sandro Brusich i Neven Čače za unapređenje intervencijske kardiologije te velike stručne i znanstvene iskorake,
  • Nadja Poropat za izniman doprinos u odgojno-obrazovnom području i promicanju ugleda i interesa Grada Rijeke,
  • časna sestra Daniela Orbanić, ravnateljica Hospicija Marija Krucifiksa Kozulić, za nesebično davanje za umirućeg čovjeka i njegove najbliže,
  • Dobrovoljno vatrogasno društvo Sušak-Rijeka za 120 godina rada u zaštiti od požara i doprinos razvoju vatrogastva (nagradu je preuzeo predsjednik DVD-a Aleksandar Nemec),
  • Bruno Petrali za dugogodišnji doprinos glazbenoj i kazališnoj umjetnosti, sportu i novinarstvu u gradu Rijeci,
  • HNK Orijent 1919 za stogodišnji značajan rad i doprinos razvitku grada Rijeke (nagradu je preuzeo predsjednik kluba Saša Matjaš),
  • Jasna Baraba za izniman doprinos u nabavci suvremenih nastavnih pomagala za Osnovnu školu Fran Franković.



Svibanj 2019.
Film o Hospiciju



Autor i scenarist: Ivana Bilen Perić
Snimatelj i montažer: Ivan Špoljarić




Svibanj 2019.
Razgovor - Lidija Gović Golčić


Lidija Gović Golčić


Razgovarala sam s doktoricom Lidijom Gović Golčić, suprugom hospicijskog liječnika Gorana Golčića - osobom koja u hospicijskom i sjemenišnom susjedstvu djeluje kao liječnica opće prakse već puna tri desetljeća.

Donosim neka iskustva "primarke" s riječkog Belvedera, snažne žene biblijskog imena.


Izdvojite nam nekoliko biografskih sličica radi upoznavanja.

Rođena sam 1958. god. na dan posvećen svecima Petru i Pavlu. Bračni status stekoh na blagdan sv. Ante. Jedinica sam, majka dvojice sinova, supruga, svekrva, baka unučici Emi. Još sam dijete, izuzetno ponosno na svoju 86-godišnju majku koja me je u životu usmjerila na čitanje i razvijanje čitalačkih vještina. Ona je do dana današnjeg aktivna čitačica...

Završila sam riječku gimnaziju, smrtno zaljubljena u kolegu iz razreda - svog supruga. Upisasmo zajedno Medicinski fakultet u Rijeci i diplomirasmo zajedno 1982. god., a sve s našim prvim sinom Igorom u naručju. Kao majka odlučujem se za posao u Domu zdravlja - u obiteljskoj medicini, da se mogu kvalitetnije posvetiti djetetu.

Od 1989. god. radim u ambulanti Belveder-Kozala u Laginjinoj ulici, u neposrednoj blizini riječkoj Hospicija i Bogoslovnog sjemeništa "Ivan Pavao II". U ordinaciju ulazim kao majka još jednog sina - Marina.

Slijede godine rada, majčinstva, a specijalizaciju iz obiteljske medicine dobivam tek 1992.god., u teškim vremenima za domovinu, a i za mene osobno. Te nas je godine naime, posve iznenadno, od srčanog udara, napustio moj voljeni otac.

Liječnica ste primarne zdravstvene zaštite. Koje vrste poslova obnašate u svojoj općoj medicinskoj praksi?

Skrbim za 2000 ljudi, imam preko 600 pacijenata starijih od 65 godina, od toga 167 starijih od 80 godina. Izdvajam ovu brigu za starije jer je kompleksnija, puna komorbiditeta, administrativnih prepreka, birokracije. Pokušavam riješiti probleme svih pacijenata na najbolji mogući način. Složit ću se s mudrom medicinskom izrekom o zadaći liječnika: "Razjasniti prošlo, shvatiti sadašnje, predvidjeti buduće."

Mi, pacijenti svjedočimo nekim novim načinima u ambulantama opće prakse. Što je primjerice CEZIH?

Od 2007.god. smo informatički usustavljeni. Papirnati kartoni više ne postoje. E-zdravstvo je donijelo brži protok informacija, olakšalo neke postupke u svakodnevnom radu - npr. slanje recepata preko CEZIH-a, u ljekarne.

CEZIH je centralni informatički sustav kojim se recepti šalju u apoteke, a uputnice u bolnicu. Istim putem i mi bismo trebali dobivati nalaze s poliklinika i iz bolnica, ali zbog manjka kadra i opterećenosti bolničkih liječnika, ta komunikacija nije u potpunosti zaživjela. Ipak, optimist sam te smatram da uz dobru suradnju možemo puno toga učiniti za naše pacijente.

I KOHOM je neki noviji termin. Objasnite čitateljima o čemu je riječ i kakvu ulogu ta koordinacija ima u obiteljskoj medicini?

KOHOM je stručna udruga liječnika obiteljske medicine, nastala 2008.god. radi nezadovoljstva razinom kvalitete primarne zdravstvene zaštite (PZZ) u RH, a s ciljem doprinosa napretku. Članica sam od samog početka. Kroz KOHOM sam upoznala brojne kolege diljem Lijepe naše i veselim se 10. jubilarnom kongresu u Šibeniku, za mjesec dana.

Vaš suprug je liječnik,Vaš mlađi sin je liječnik, Vi ste liječnica. Za jednu obitelj poštovanja vrijedan broj. No, čini se da u Hrvatskoj nije tako i da nam domovina ostaje bez liječnika. Što se događa po Vašem mišljenju?

Osnovni problem u našem sustavu zdravstva je manjak liječnika. U periodu nakon Domovinskog rata, provodile su se reforme ali bez jasne vizije. U jednom trenutku - bez plana i pripreme, postajem koncesionar, zakupac. Bilo nas je 8 s istog lokaliteta, zajedno smo kročili nepoznatim stazama tzv. zakupaca. Dio kolega otišao je u mirovinu, pa nas je ostalo troje. Mi bismo trebali u mirovinu za dvije - do tri, četiri godine.

Pitam se tko će liječiti naše pacijente i nas? Prema podacima Hrvatske udruge bolničkih liječnika HUBOL , iz Hrvatske je od ulaska u EU otišlo 600 liječnika , a 1700 zatražilo je papire za odlazak na rad u inozemstvo. Potrebne su nam ozbiljne reforme.

Vaš suprug vanjski je suradnik riječkog Hospicija, Vaš sin specijalizant internističke onkologije, povremeno volontira u Hospiciju i piše doktorsku disertaciju iz područja palijativne medicine. I Vi ste svojom djelatnošću u blizini Hospicija, sjemeništa i svećenićkog doma. Kakva je vaša povezanost s tim nadbiskupijskim točkama?

Imam razumijevanja prema starijim pacijentima jer smatram da smo upravo mi aktivni, pozvani da im maksimalno pomognemo u jesen života. Zato me privlači palijativa, ali vjerujem da je to malo i obiteljski. No, palijativa sama po sebi bez adekvatne suportivne skrbi nije učinkovita, a smatram da u našem društvu još mnogo toga manjka da bi sve te karike bile dobro i čvrsto povezane.

Posljednjih nekoliko godina brinem o većini umirovljenih svećenika iz svećenićkog doma. Surađujem sa časnim sestrama koje im pomažu. Ističem i odličnu suradnju s mons. Nikolom Uravićem - rektorom riječkog sjemeništa.

Ponosna sam što je već 30 godina moj pacijent - naš otac nadbiskup.

Ne mogu zaboraviti jednu hladnu zimu kad sam ga obišla zbog visoke temperature, a za rastanak dobila njegove Obzore nade...

Kratko sam liječila i vlč. Komušanca, a u mom domu danas dominira Biblija koju mi je upravo on darovao. S pijetetom se sjećam i vlč. Marijana Žagara koji je - svojoj primarki pružao nadu i utjehu uprkos teškoj bolesti koja ga je mučila.

Pokojna profesorica Marija Petković, znala je reći za Vas da ste Vi jedina liječnica koju ona poznaje da tako puno i strastveno čita.

Koje nam naslove preporučujete iz svoje super knjižare?

Što se tiče knjiga, ljubav je počela još u djetinjstvu jer kako je tata plovio, puno vremena sam provodila s majkom. Ona me je uspavljivala čitanjem pjesama. I baka koja je živjela s nama i mama, vječito su bile s knjigama u rukama dok sam ja učila. Kasnije je utjecaj na mene imao i razrednik, pok. prof. Dragomir Babić - veliki ljubitelj ruske književnosti, Balzaca i Mažuranića. Učila sam privatno engleski pa sam pročitala sva djela Jane Austin na engleskom. Na tu sam zadaću silno ponosna.

Volim raznolika djela, romane iz kojih mogu nešto naučiti, upoznati druge ljude i običaje. Volim djela Hosseinija, Pamuka, Markeza, Stonea.

Trenutno čitam Steffansona i njegovo Ljudsko srce o surovom životu islandskih ribara s početka 20.st.

Dvije korisne stvari činite za svoje zdravlje: čitate i putujete. Otkrijte nam neku zanimljivu destinaciju koju ste posjetili.

Otac mi je bio pomorski kapetan, majka je radila u turizmu tako da od djetinjstva putujem. Obišla sam četrdesetak zemalja po čitavoj Kugli, posjetih 150 gradova. Najljepša putovanja vezujem uz djetinjstvo - s roditeljima, brodom preko Atlantika do Sjeverne Amerike ili ističem putovanje iz Rumunjske kroz Bospor i Dardanele do Egipta...Kasnije sam s mužem i djecom, autom putovala u Oslo - bila je to nezaboravna pustolovina ili evo još jedna u istom- Golčić sastavu - do Atene i Volosa. To su najljepši obiteljski trenuci koje pamtim. Nedavno smo suprug i ja bili na Islandu i ljepotu te zemlje bih rado ponovno doživjela. Prije mjesec dana bila sam u najmanjoj i najljepšoj zemlji Bliskog istoka - Libanonu, a planiram posjet svetom gradu - Jeruzalemu.

 

Lidija Gović Golčić

 

Neka, možda općeljudsko-liječnička poruka za kraj...

Mi liječnici PZZ smo tu da pomognemo i motiviramo naše pacijente da preventivnim aktivnostima, zdravim načinom života, pravilnom prehranom, prestankom pušenja npr., učine maksimum za svoje zdravlje. Ako do bolesti ipak dođe, opet smo tu - sad za rješavanje svih problema, za pomoć i tijelu i duši jer je to dvoje jedno i nedjeljivo.

"Samo dobar čovjek, može biti dobar liječnik" - misao je profesora Andrije Štampara koja je i lajtmotiv svakog mog pristupa pacijentu.

Jasna Buketa




Travanj 2019.
Visoka delegacija iz Irana posjetila Hospicij i druge nadbiskupijske ustanove

Impresivna povijest, kultura i odnos prema književnosti


delegacija iz Irana

 
Učtivost gostiju - Perzijanca, snažno me se dojmila, a nađoh u literaturi podatak da i oni sami uljudnost stavljaju iznad dobrote

Na Veliku subotu po julijanskom kalendaru, 27. travnja, u lijepo proljetno poslijepodne, obojeno simbolima ponovnog stvaranja, riječki Hopicij, bogoslovno sjemenište Ivan Pavao II. i katedralu sv. Vida posjetili su visoki izaslanici iz Irana na čelu s ajatolahom Seyedom Javadom Šehristanijem. Uvaženi gosti, veleposlanik Islamske Republike Iran u RH, dr. Mohamed Reza Sadeq, sedmorica iračkih vjerskih i političkih predstavnika sa četvoricom ajatolaha - počasnih islamskih vođa unutar šijitizma, posjetili su riječkog nadbiskupa i metropolita mons. dr. Ivana Devčića i biskupskog vikara mons. mr. Matiju Matičića.

Tom su prigodom, na njihovu zamolbu, posjetili i riječki Hospicij. Nakon razgleda dostupne bolesničke sobe i unutrašnjosti, uslijedio je razgovor o radu i ustroju ove palijativne ustanove. Nadbiskup je izrazio dobrodošlicu gostima, a s. Daniela Orbanić odgovarala na upite zainteresiranih o Hospiciju.

Zanimali su ih i socijalni i obrazovni programi nadbiskupije, posebice iskazujući interes za polaznike katoličkih vrtića i škola. Delegaciji se pridružio i Hajrudin ef. Mujkanović, glavni riječki imam, osoba međureligijskog dijaloga, koji upravo napušta Rijeku nakon 17 godina službovanja u Islamskoj zajednici. Odlazi na novu dužnost u Švicarski Zug pa je ovo bila prilika da se i on još jednom pozdravi s nadbiskupom, biskupskom vikarom, rektorom sjemeništa dr. Mariom Tomljanovićem, ravnateljicom Hospicija, sjemeništarcima i hospicijskim djelatnicima.

Ono što izdvajam iz ove veličanstvene vizitacije je uljudnost, nevjerojatna finoća i pristojnost gostiju iz Irana što su temeljni preduvjeti svake ljudske suradnje. Za zaključiti je da su najkulturniji narodi uvijek bili i najuljudniji. Učtivost gostiju - Perzijanca, snažno me se dojmila, a nađoh u literaturi podatak da i oni sami uljudnost stavljaju iznad dobrote.

Donesoše gosti s istoka dah Islamske Republike Irana na hodnike riječkog Hospicija, sjemeništa, u spomen sobu Ivana Pavla II. Prohujaše pored nas snovite slike Safavidskih, Zandijskih dinastija, Šijitskog Carstva, povijesnih prijestolnica Isfahana, Tabriza, Horasana, Teherana. Teh/Teheran, glavni grad kojem će se naša delegacija vratiti nakon posjeta Bosni i Hercegovini, prijestolnica je stara nekoliko tisuća godina, ima džamiju s najvećim minaretima u Iranu, najveću zbirku kraljevskih dragulja i djela zapadnih umjetnika u Aziji i najveći azijski sajam knjiga.

Vezano za ljubav prema riječima i knjizi, napominjem da pjesnike Hafiza, Hajama, Sadija, Firdusija recitiraju svi Iranci; i obrazovani i neobrazovani. Zanimljivo je npr. i to da je 2015. godine jedan sudac u Iranu sitne kriminalce počeo osuđivati na čitanje knjiga i pisanje eseja. Dopustite dragi čitatelji da sam impresionirana ovom poviješću, kulturom, odnosom prema književnosti jer kako reče jedna naša novinarka „književnost je sve napisala, opisala i protumačila“.

   

Sestra Daniela uručila je gostima hospicijski libar Odlasci, zanimao ih je i popis umrlih pa su prelistavali i knjige sjećanja detektirajući preminule osobe islamske vjeroispovijesti. Ajatolah Seyed Šehristani uručio je na kraju susreta nadbiskupu poklon; zlatnog pauna kraljevskog izgleda u crnom okviru. Simbol pauna i u kršćanstvu i u islamu ima povezanost s besmrtnošću i mirom. Ova nam ptica nesumnjivo ukazuje na činjenicu da je Stvoritelj zajednički.

Jasna Buketa




Uskrs 2019.
Uskrsna čestitka


Sretan Uskrs


“Isusove raširene ruke simboliziraju njegovu želju i spremnost da sve zagrli, one koji su protiv njega i one koji su s njime. On se ne osvrće na to na kojoj se strani tko nalazi, lijevoj ili desnoj, ispred ili iza križa na koji su ga objesili, niti ruga mu li se tko ili ga sažalijeva. Svojom beskrajnom ljubavlju on želi taknuti srca sviju i sve okupiti pod svojim okriljem, da bi se osjećali sigurno i zaštićeno.”

S ovim riječima nadbiskupa Ivana Devčića, SVIMA, SVIMA želimo sretan Uskrs,
Ravnateljica riječkog Hospicija, Daniela Orbanić s djelatnicima




Travanj 2019.
Udruga za bolji svijet i riječki Hospicij


Udruga za bolji svijet 
               i riječki Hospicij

Uz pomoć Udruge *Za bolji svijet*, hospicijski su djelatnici, vanjski suradnici, sjemeništarci, predstavnici Osnivača, u subotu, 6. travnja, posjetili sjedište Udruge na Veprincu, družili se s domaćinima, a dio vremena proveli su i u zajedništvu u prirodi.

Udruga radi u partnerstvu s talijanskom humanitarnom organizacijom *Per un mondo miggliore,* a kroz svoje aktivnosti promovira dobrotu, toleranciju, skladne međuljudske odnose i volonterstvo.

Udruga je povela hospicijsku družinu duž slikovite, proljetne Land art staze Stražica - Sapaćica koja se nalazi unutar Parka prirode Učka. Autor staze je Boris Pecigoš koji je kroz predivnu igraonicu na otvorenom, osmislio povezanost čovjeka i prirode.

Evo kako je izgledao posjet Land art stazi i kako su se sudionici osjećali nakon pješanja dugog 6.5 km. Pedagoški poučak bijaše da boravak u prirodi hospice djelatnicima mora biti imperativ. Ćićarija je nadohvat ruke, slabo naseljena, priroda je izuzetno očuvana, Poklon razdvaja Ćićariju - Cicceriu od Učke - to je i početak umjetničke staze, puna je mira, pašnjaka, šuma, pješačkih puteva...

   

Da, bolji svijet gradimo počevši od sebe, a krilatica Udruge upravo to potvrđuje -"Promijenite svoj dio svijeta!"

JB




29. ožujak 2019.
Posjet karlovačkih učenika


Posjet karlovačkih učenika


Riječki hospicij posjetili su učenici trećih i četvrtih razreda srednje Medicinske škole iz Karlovca. Škola djeluje gotovo 60 godina, a obrazuje med.sestre/tehničare u četverogodišnjim i petogodišnjim programima, fizioterapeutske tehničare, sanitarne tehničare, med. kozmetičare, primalje.
Bila je to njihova izvanučionička nastava.

JB




Ožujak 2019.
Pet milijuna kuna iz gradskog proračuna za projekte i programe koji nadograđuju zdravstvo i socijalu


Iz gradskog proračuna

foto: I.Tomić

Više od pet milijuna kuna Grad Rijeka ove godine izdvaja iz svog proračuna za programe i projekte dvanaest ustanova u zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi. Ugovore o financiranju tih programa i projekata potpisali su 22. ožujka 2019. god. gradonačelnik i predstavnici većine tih ustanova.

Za financiranje redovite djelatnosti Hospicija Marija Krucifiksa Kozulić, izdvojeno je 200 tisuća kuna, a Ugovor je potpisala ravnateljica Daniela Orbanić.

JB




Ožujak 2019.
8. mart u škurinjskoj Maslini


Hospicij u maslini


Ravnateljičin odabir mjesta za obilježavanje Dana žena, bila je škurinjska *Maslina.* Naziv je vezan uz drvo života koje se spominje u svetim knjigama različitih religija. Za zaključiti je bilo da je slavljenicama upravo preko simbola masline, ravnateljica Daniela zaželjela zdravlje, uspjeh, ponos, mudrost...

J.B.

Hospicij u maslini




4. ožujak 2019.
Split u Rijeci, Matošić kod Marije K. Kozulić


Splitski hospicij


Riječki hospicij službeno su posjetili predstavnici Grada Splita. Drugi najveći grad u Hrvatskoj radi na otvaranju ustanove palijativne skrbi. Riječka Marija Krucifiksa Kozulić, pružila im je ruku suradnje, podrške i pomoći oko realizacije ovog važnog projekta. Riječki hospicij općenito ima za cilj pokrenuti i podržati aktivnosti u području palijativne skrbi u Hrvatskoj. "To je i naš način da rastemo i budemo još kvalitetniji" rekla je ravnateljica Orbanić.

Vizitaciji su nazočili;

  • Jelena Hrgović Tomaš, zamjenica gradonačelnika Grada Splita
  • Magda Vrvilo, pročelnica Upravnog odjela za socijalnu skrb, zdravstvenu zaštitu i demografiju
  • Aleksandra Kuzmanić, voditeljica projekta iz Službe za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima Grada Splita
  • Gordana Ivković, glavna sestra Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije
  • Dean Stubnja, projektant splitskog Hospicija "Matošić".



Ožujak 2019.
Priča o Tatjani Šuštić, 49


Priča o Tatjani Šuštić


"Maligna tvorba lijeve dojke, uklonjena mi je 2018. god. nakon nekoliko kemoterapija. Par mjeseci nakon mastektomije, tkivo mi je pocrnilo, rak se vratio, čini mi se ljući, ovog puta zagrlivši i desnu dojku. Nisam operirana. Mislila sam da sam hitan slučaj jer imam samo 49 godina. Na kirurgiji sam bila jednom i to je bilo to. Poslana sam na zračenje i kući. Vjerujem da je bolest bila raširena, ali nekako se brzo odustalo od mene.

Čitam ovih dana na raznim portalima, kad se Isusova muka u meni malo stiša, kako su nekoj gđi. Smith u Velikoj Britaniji napravili novi jezik nakon što joj je odstranjen tumor. Pa se nešto stalno i stalno pitam zašto nisam ponovno operirana. Koža visi na meni kao prljava plahta, mrtvo tkivo vonja, silno sam željela samo škare... ne novi organ.

A gđa. Smith je bila čistačica baš kao i ja... 0na u Engleskoj, ja u Hrvatskoj, obje eto europske spremačice. Ipak ništa tu nije isto. Ja 49 godina, gđa. Britanka 58 i onda mislim i mislim da sam sudbe klete i zašto to baš tako mora biti.

Živim s dva sina i majkom od 78 godina. Ovih mjeseci, ona se brinula o meni. Teško se nosila s mojim otvorenim ranama i bolnim tijelom: i sama ima oštećenu kralježnicu i zapravo je bolesna, nemoćna i stara. Moja staričica majka.

Sinovi rade. Jedan ima 27 , drugi 26 godina. I oni se trude oko svoje mame koja polako nestaje iz njihovih života.Nisu zaslužili da ih ostavim tako brzo. Imali su težak put. Rasli su uz moje roditelje i mene. Često kažem da su se sami odgojili. Bila sam samohrana majka, radila sam, njihov otac , moj muž napustio nas je prije točno 19 godina. Devetnaest godina nije vidio svoju djecu. Nemaju nikakav kontakt, dečki to danas ne žele. Razumijem ih i mirna sam zbog njihove samostalnosti i muške snage.

Moj dolazak u Hospicij značio je da sam došla umrijeti.

Stigla sam u jezivim bolovima, s hitnog trakta, u strašnom stanju, po preporuci dr. Pavlović-Ružić. Nisam znala za ovo mjesto. Kad su me dopremali, u vozilu Hitne pomoći, redale su se slike iz života - bila sam sigurna da me voze u mrtvačnicu gdje ću umrijeti sama i u mukama. Kući nisam mogla, to sam znala...

I dogodilo se prvo čudo, otkad je bolest svladala moje tijelo, oporavila sam se u ovoj lijepoj bolnici za svakog dostupnoj. Pogledajte me, sjedim i pričam. Njeguju me ovi mladi ljudi, sestra Daniela pruža ohrabrenje svaki dan, manje mislim, ne trpim tjelesno propadanje. Svi zaposlenici na zajedničkom zadatku pomaganja teško i nepovratno bolesnima. Previjaju me, hrane, kupaju, liječe bol, razgovaraju sa mnom, izvode me u šetnju, u kapelicu. Prvi put od kad me rak zgrabio vjerujem da još nije došlo vrijeme. Produljen mi je život, kao da sam dobila vremena spoznati samu sebe u periodu koji mi je preostao."

Gđa.Tatjana fizički je promijenjena.

Prsa su joj zamotana, teško hoda, pognuta je, iskrivljenog vrata, ukošene glave, ruke su joj otečene, izobličene. Tatjanine šake djeluju gumeno, nestvarno. Kose nema, iako se nazire nova, sitna, prorijeđena, crno-bijela u kružnicama...

Glas je izgubila, šapće, no lice i oči te žene, prelijepi su.

Bez bora, bez godina, umora i bolesti na licu, glatke kože, poput bijelog transparenta snijega. U me su sat vremena gledala dva zelena oka, pomalo ugaslog i oborenog pogleda, ali jezerski lijepa. Zelene oči prijale su mojim očima. Emerald green rekla bi vjerojatno izliječena gospođa Smith. Ponovila je nekoliko puta da ima samo 49 godina i da je šteta što odlazi. Ponovila je da vjeruje da ovo nije kraj, da se ne boji, ali da je rak nešto strašno što jede čovjeka i da ne želi da je opet boli kako ju je boljelo. Ponovila je da joj je žao što joj je suđen kratki vijek, da nije izvršila zadatak, da neće voditi za ruku svoje unučiće i peći im kolače.

Ljubazna, ponizna, tiha, mirna, nimalo ljuta, nimalo zapitana zašto. Ponudila me sokom, uhvatila za ruku na izlasku. Nastupila je umna i teška tišina u sobi broj 5.Osjetih miris toksičnosti oko Tatjane smaragdnih očiju. Na putu prema svom životnom i radnom ritmu, utješih se da je zelena boja simbol uskrsnuća, novog života, znak nade, boja proljeća.

Preminula je 9. ožujka 2019., dvanaest dana nakon našeg razgovora.

Jasna Buketa




Veljača 2019.
Istarske sličice - platforma osnaživanja


Odmak od stresnog posla i unapređivanje odnosa u radnom okruženju, hospicijski djelatnici, suradnici i predstavnici Osnivača, osjetili su to dana 23. 02. 2019. na istarskoj, izletničkoj turi. Plan puta priredile su zahvalne istarske obitelji kojima je netko od bližnjih preminuo u Riječkom hospiciju.

I tako je još jednom zaživjela Tagorina misao da smrt svjetlo ne gasi.

Krenusmo dakle pod vodstvom obitelji Gržinić: Valtera, Diane, i Matea put Marči Brega. Dočekala nas je obitelj Perčić. Elvis P., radi na imanju, proizvodi brinjevaču, bisku, a bio je ni manje ni više nego humski župan. Izabran je u jednogodišnjem mandatu po prastarom hrvatskom običaju iz 12. i 13. st. U najmanjem gradu na svijetu na izbore idu s kosirom, ali ne da bi nekom prijetili već da bi njime glasali i urezivali crte u raboš, drvenu palicu.

Hum je najmanjim gradom na svijetu, 1972.god. proglasio Čakavski sabor.

Brojni turisti iz čitavog svijeta dolaze u Hum privučeni tom njegovom titulom. Ni mi, tog hladnog i sunčanog februarskog dana, nismo bili sami. Družismo se s Rusima i Talijanima.


MARČI BREG


MIKCI, obitelj Vivoda


HUM


Nadbiskup Devčić

Nadbiskup Devčić s humskom, drvenom županovom palicom


nadbiskup Devčić i pater Marko Stipetić

Sv.misa - nadbiskup Devčić i pater Marko Stipetić


Posjetili smo i humsko groblje i romaničku jednobrodnu crkvu sv.Jeronima. Imali smo priliku pogledati djelomično sačuvane freske iz 12.st. Nastale su pod utjecajem bizantskog slikarstva.


Slijedio je odlazak u konobu Kolinasi gdje bijasmo pogošćeni besprijekornim istarskim klasicima; jednostavnim i ukusnim.


ROČ

Nakon istarske spize, krenusmo u ročki mlin, star 85 godina. Obitelj Pauletićproizvodi pravo, domaće brašno koje od milja zovu "bijelo zlato". Gospođa Neda-mlinarica, kaže dapšenica mora mirisati po prašini s polja...


ROČ

Stigosmo u mjestašce koje se prvi put spominje 1064. god. - kao Ruz. Svjedočili smo visokoj kulturi iza nas, ponukani da učimo o bogatstvu koje je dijelom našeg identiteta. Do početka 19.st. Roč je imao svu silu crkava. Danas su u gradu tri: župna crkva sv. Bartola, crkva sv. Antuna (12.st.) i sv. Roka iz 14.st. Posjetismo crkvu sv. Bartola, s gotičkim svetištem natkrivenim zvjezdasto-rebrastim svodom koji nikada nije istražen pa se ne zna skriva li freske...


Šarenilo istarske zemlje i ljudi, zatvaram s fotografijom nadbiskupa Devčića i hospicijskog ljubimca Rexa. Zatekla sam ih u ročkim ili humskim besjedama...

Nadbiskup Devčić

Što dodati?

Zahvale obiteljima Gržinić, Perčić, Vivoda na istinskom gostoprimstvu, nezaboravnom doživljaju i zajedništvu.

"Gdje je ljubav i prijateljstvo ondje je i Bog..."

Jasna Buketa




Veljača 2019.
Intervju dr. Goran Golčić
Razgovor vodila Jasna Buketa, 21.01.2019.



dr.Golčić


Što Goran Golčić može reći o sebi?

Hm, težak zadatak. Predstaviti se osobno i emotivno pred čitateljima nije lako. Pokušat ću s jednom sasvim pojednostavljenom autobiografskom bilješkom. Rođen sam u Zagrebu 1959.god. gdje su mi roditelji studirali i živjeli. Selimo u Rijeku 1963., jer otac dobiva posao u 3. maju (psiholog), a majka počinje raditi kao farmaceutkinja u Domu zdravlja. Imam sestru Lidiju pa nisam jedinac, rođena je 1966.god. Solidan sam bio osnovac, tada proći s vrlo dobrim nije bila sramota. Solidan i kao gimnazijalac Prve riječke hrvatske gimnazije. Medicina je bila odabir jer je moja djevojka, sada supruga, željela postati liječnica. Zajedničko studiranje bilo je komotno i pragmatično. Diplomirali smo među prvih 10 u Alumni generaciji 1982. Tadašnji staž od godinu dana i JNA nisu se dali izbjeći.

Postajemo roditelji Igoru, još kao apsolventi. Marin je došao planirano, nekoliko godina kasnije, 1988. Radio sam 5 godina na hitnoj pomoći u ritmu 12-24, 12-48 sati i javljao se na natječaje riječkog KBC-a. Tada je bila premija dobiti bolničku specijalizaciju. Nije to bilo kao danas kada prevelikog interesa za liječničku struku baš i nema. Specijalizaciju iz radioterapije polažem u Zagrebu, vraćam se u Rijeku, magistriram i doktoriram na MF u Rijeci. Bio sam i predstojnik Zavoda, potom zamjenik predstojnice, a sada sam voditelj Dnevne bolnice na Klinici za radioterapiju i onkologiju KBC-a Rijeka.

Zadnje četiri godine participiram i zanimam se za palijativu; radim kao vanjski suradnik u Hospiciju Marija Krucifiksa Kozulić. Kad sam počeo specijalizaciju i kao mladi onkolog, želio sam izliječiti svaki tumor. Nisam ništa znao o palijativi. Te spoznaje dolaze kasnije, s iskustvom. Vrijedna stručna iskustva stičem u Houstonu, Regensbourgu, Sgedu i još ponegdje.

dr.Golčić

O onkologiji, zdravlju, malignim oboljenjima danas

Neminovna smrt više nego igdje u medicini dolaze na vidjelo u onkologiji. Spora ali neizbježna, predviđajuća. Nisam njome fasciniran, iako nisam oguglao, svaka mlađa osoba ostavi mali ožiljak, divim se borbi nekih ljudi kao i dignitetu s kojim odlaze.

Problem starenja i depopulacije je veliki budući problem. U Hrvatskoj umire grad veličine cca 20 000 stanovnika godišnje, duplo ih više boluje i liječi se. Medicina je danas skupa, demokracija liberalnog kapitalizma nam je naoko približila moderne tehnološke novotarije, što osiromašuje budžete. Radioterapijski uređaji su skupi, ne obnavljaju se redovito. Inovativni lijekovi su uglavnom učinkoviti. Ne izliječe, ali produžuju život više-manje. Podsjeća malo na Pirovu pobjedu ili upornog skarabeja... Genetski kod je majka svega, nasljedstvo roditelja nas determinira, kako stasom, bojom očiju, tako i sklonošću oboljenjima. Naravno, mi pospješujemo ili ubrzavamo ponašanjem ono što je velikim dijelom predodređeno.

Preventiva je rješenje, jednostavno i jeftino (isplaćuje se još u istoj generaciji) od vrtića pa do groba nastojati zdravije živjeti. Ugledati se na skandinavske zemlje, to nije preskupo, samo nekoliko životnih savjeta o stilu života treba poštivati. Nepušenje, umjereno s alkoholom, svakodnevna tjelovježba, mentalna higijena, razbibriga, empatija i okruženje optimizmom, činiti drugima dobro.... To govorim mladima kad god uzmognem, studentima i mlađima. Nisam siguran da riječi uvijek padnu na plodno tlo.

Personalizirana medicina i imunoterapija?

Personalizirana medicina je pojednostavljeno rečeno upotreba uglavnom malih molekula koje na neki način utiču na rast i razmnožavanje tumorskih stanica dovodeći do apoptoze, ili programirane smrti stanica, uz očuvanje zdravih stanica.

To je ponekad teško jer se tumorske stanice ne razlikuju bitno od zdravih. Treba naći ono specifično i različito između zdravog i bolesnog, a na tome rade milijuni znanstvenika. Zato su nešto uspješniji lijekovi, nakon skoro 10-ak godina pripreme i ispitivanja jako skupi, ali ne i bez nuspojava što je bitno za kvalitetu života. (QoL)

Imunoterapija ili biološka terapija obnavlja, stimulira ili pojačava prirodnu antitumorsku funkciju imunološkog sustava.Ta najnovija grana moderne onkologije, obećaje, a potvrda tome je prošlogodišnja Nobelova nagrada za istraživanja u području imunoterapije. U kombinaciji s kemoterapijom vrlo je djelotvorna. Ipak, zaključno: Primum non nocere, ili bitno je ne naštetiti, ili ono što od jednog svog profesora baštinim - lijek, hrana, voda, sve troje; mogu biti i lijek i otrov. Naglasak je na umjerenosti dakle.

Onkolog mora biti empatičan, mora imati vrlo, vrlo dobru komunikaciju s pacijentom. Dotičete čovjekovu bit, morate govoriti, uključiti osjećaje. Je li tomu tako?

Liječnici malo govore. Neki zbog neznanja, neki iz žurbe, a neki misle da je manje-više i da je neinformirani bolesnik najbolji bolesnik. Komunikoloških edukacija za upotrebu u medicini baš i nema.Sve se svodi na osobnu zainteresiranost.

A još Hipokrat reče da je redoslijed ”prvo riječ, a tek onda lijek”. Kako primjerice , priopćiti pacijentu i obitelji da je aktivno liječenje gotovo?

U doba Google doktora, dostupnost informiranja je sveprisutna, nekad i kontraproduktivna. Temeljit razgovor pri prvom kontaktu je garancija dobre suradljivosti (complaince) što dakako ne garantira uvijek i pozitivan ishod liječenja, ali mu zasigurno ne škodi. Puno sam puta najteže vijesti priopćavao osobnim kontaktom, u četiri ili više očiju, nikako telefonom, mailom ili sms-om. S mnogo empatije, bez dramatičnosti. Hipokrat je sa svojim moćnim riječima i zakletvom i dalje neprikosnoven, iako ga nagrizaju širokomisleni pojedinci. Mislim na eutanaziju, distanaziju, smrtnu kaznu, suicid i sl. situacije.

Prema vrstama tumorskih oboljenja, orijentirani timovi su ponekad u sukobu s općom organizacijom rada u bolnicama. Bolnice su uglavnom organizirane prema sistemima organa ili tehnikama. Mislim da u Hospiciju to nije tako. Ili?

To pitanje liječenja bolesti organa ili prakticiranje holističkog pristupa uvijek je aktualno u bolnicama. Mi smo konkretno, svi usko specijalizirani u svojim strukama, i često ne razumijemo dobro kolegu s kata – posebice ako se koristi pokratama ili akronimima. Ne školuju se više opći internisti i kirurzi, odmah se usmjeravaju u subspecijalizacije. U Hospiciju pristup jest holistički, tretira se čovjekova cjelovitost, mislim na nedjeljivost psihičkog i fizičkog.

Da morate birati između palijativne i onkološke medicine, koja bi bila Vaš izbor?

Ne odvajam palijativu od kurative, i ne biram samo jednu. To su dvije paralelne ulice koje se tu i tamo križaju. Povezuje ih dostojanstvo i pravo svakoga na odabir, i alternativu, novu mogućnost, pokušaj. Mi smo tu samo educirani skretničari, koordinatori.

dr.Golčić

U Hospiciju se susrećete sa smrću, uronjeni ste i u neko nevidljivo životno okruženje. Mijenjaju li Vas te nove okolnosti?

Poniznost prema životu i bolesti, prema svakoj osobi, dostojanstvo i poštivanje individualnosti je ono čemu stremim i što sam u Hospiciju zasigurno dodatno razvio.




Veljača 2019.
Krštenje u Hospiciju


Krštenje u Hospiciju


U veljači hladnoj na dan sv.Brigite, hospicijska pacijentica M.M., primila je sakrament krštenja.

Svećenik-krstitelj bio je p. Marko Stipetić, krsna kuma s.Daniela, ravnateljica. Kuma je zapalila krsnu svijeću na uskrsnoj svijeći - simbolu Isusa Krista Uskrsnuloga. Svi zajedno u molitvi, primiše blagoslov da Bog uvijek bude sa svima i u svima.

Jasna Buketa


Krštenje u Hospiciju




Veljača 2019.
Nadbiskup Devčić susreo se s Nj.E. Mohammadom Rezom Sadeghom


iranski veleposlanik u hospiciju


Riječki nadbiskup mons.dr. Ivan Devčić susreo se u petak 8.veljače u hospiciju “Marija Krucifiksa Kozulić” u Rijeci s veleposlanikom Islamske Republike Iran u RH Nj.E. Mohammadom Rezom Sadeghom. Uvaženi gost bio je savjetnik predsjednika Irana Nj.E. Rohanija za medije, a sada je savjetnik Vlade Irana i Ureda Predsjednika Rohanija.

Susretu su nazočili biskupski vikar i rektor katedrale sv. Vida mons. mr. Matija Matičić, r avnateljica hospicija s. Daniela Orbanić, vicerektor Bogoslovnog sjemeništa “Ivan Pavao II.” vlč. Marko Stipetić te veleposlanikovi suradnici. Povod posjeta uvaženog gosta Rijeci jest knjiga koju iranski veleposlanik piše o duhovnim zvanjima u Katoličkoj Crkvi i Islamu te filozofiji života u spektru ovih vjera. Osim toga, na sastanku se govorilo o porukama pape Franje i brizi za ljude u potrebi, osobito za sirijski narod te su sudionici razgovora izrazili nadu da će Papine poruke doći do političara koji vode svjetske politike.

“Unatoč svim postignućima čovječanstva, suočeni smo s razlikama. Cijenimo stavove papa koji su podržavali narod Sirije u teškim vremenima.”, rekao je iranski veleposlanik. Dodao je da svi koji služe Bogu, bez obzira kojoj vjerskoj konfesiji pripadaju, imaju jedan cilj – činiti dobro, te je izrazio nadu kako će sve molitve uperene zajedničkom Bogu biti uslišane. Iranski veleposlanik upoznao je Oca Nadbiskupa s povijesnim okolnostima nastanka Islamske Republike Iran, kao i poteškoćama u očuvanju samostalnosti te negativnom medijskom propagandom koja je danas vezana uz ovu zemlju, a koju u najvećoj mjeri kreira politika SAD-a.

iranski veleposlanik u hospiciju

U razgovoru usmjerenom na temu knjige, govorilo se o duhovnom pozivu u Katoličkoj Crkvi te osobito o karitativnoj djelatnosti i poslanju kao pozivu. Nadbiskup je iranskog veleposlanika upoznao s karitativnim ustanovama u Riječkoj nadbiskupiji, a koje kao ravnateljice vode časne sestre: hospicij “Marija Krucifiksa Kozulić”, Caritas Riječke nadbiskupije, Caritasov dom “Sv. Ana” – za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, te Dom za dementne osobe koji će uskoro biti otvorena na Sušaku. U tom smislu, ravnateljica riječkog hospicija s. Daniela Orbanić posvjedočila je kako nije riječ o ‘poslu’, nego o životnom pozivu i 24 satnoj skrbi za potrebite. Predanje je to u potpunosti, predanje Bogu i potrebitima što redovnički poziv čini drugačijim od života onih koji se nisu odlučili za redovništvo ili svećeništvo, kazala je s. Orbanić.

Tijekom boravka u Rijeci iranski veleposlanik posjetio je katedralu sv. Vida u kojoj ga je s poviješću riječke prvostolnice upoznao rektor Katedrale mons. mr. Matija Matičić.

Helena Anušić




Siječanj 2019.
Šesti rođendan


šesti rođendan riječkog Hospicija

28. siječnja, Riječki hospicij obilježio je šest godina rada i djelovanja. Uz slavljeničku tortu, djelatnicima se obratio nadbiskup Devčić i ravnateljica Orbanić. Nadbiskup je čestitao svima 6. obljetnicu, poželjevši hospicijskom ljudskom resursu još puno uspješnih rođendana i rasta prema novim razvojnim iskustvima.

Ravnateljica Orbanić izrekla je 6 misli - poruka za 6 godina:

  1. Hvala svima koji danas s nama - domaćinima slavite 6. rođendan našeg i vašeg Hospicija
  2. Hvala svima onima koji 6 godina nesebično sudjeluju u radu i djelovanju ovog Caritasovog projekta, svima koji su pomagali i pomažu, razumiju rad ove ustanove
  3. I dalje smo odlični usintezi javnog i crkvenog i moram reći da sam na tu suradnju kao ravnateljica izuzetno ponosna. svidionici, poput neke kooperativne zajednice, primjer su djelotvorne ljubavi na jednom mjestu volimupotrijebiti riječi našeg nadbiskupa Devčića koji kaže da svi zajedno činimo veliko i plemenito djelo.
  4. U ovih 6 godina, Hospicij je pružio skrb za više od 1400 najteže oboljelih. od 28. siječnja 2013.do danas, preminulo je u riječkom Hospiciju 1222 ljudi, no taj se broj neprestano mijenja. Pred ljudskimodlascima, svi se trudimo, na svim razinama. Obitelji su zahvalne, a mi smo u srcu sretni jer odlazećismireno odlaze. Skrb je aktivna, pristup holistički. Kad živiš i radiš u Hospiciju, onda si gotovo siguranda je smrt prijelaz, odlazak u mjesto gdje više nema suza. svi se ovdje - zaključno mogu reći, osjećamokao jedna velika obitelj.
  5. Postoji opasnost od "prijepisa" hospicijske stvarnosti naprivatni život, ali zato osnivač i moja malenkost - rade na osnaživanju djelatnika, suradnika, suportu,jačanju duhovnosti, opuštanju u prirodi, druženju izvan belvederske "kuće sna". Taj ćemo pristupnjegovati i dalje jer bazu rada u ustanovi čine ljudi i ljudska empatija. i>
  6. Hospicij Marija Krucifiksa Kozulić, promovira ideju pomoći umirućima, ima za cilj pokrenuti aktivnosti u području palijativne skrbi u Hrvatskoj.
    Naši planovi?
    Do kraja ove godine, riječki Hospicij organizira edukativno-radni posjet Hospiciju u Klagenfurtu s ciljem da u naš rad uvrstimo i neke druge metode i pristupe razvijajući pri tom partnersku suradnju. Primjeri dobre prakse za edukaciju kadra su zlata vrijedni i to je put da naš projekt bude još kvalitetniji.

šesti rođendan riječkog Hospicija



Siječanj 2019.
Posjet ministra Tome Medveda


ministar Tomo Medved u riječkom Hospiciju

Ministar hrvatskih branitelja, Tomo Medved sa suradnicima, posjetio je Riječki hospicij radi buduće suradnje oko palijativne zdravstvene skrbi za hrvatske branitelje.

"Želimo proširiti mrežu palijativne skrbi za hrvatske branitelje na području cijele Hrvatske i omogućiti pružanje ovakve posebne medicinske usluge braniteljima u potrebi", rekao je tom prigodom, ministar Medved. Ravnateljica Orbanić, iskazala je spremnost za suradnju i pružanje pomoći hrvatskim braniteljima, napomenuvši da su branitelji i dosad imali pravo prednosti ulaska u riječku "kuću sna".

Nakon održanog sastanka, pristupit će se izradi sporazuma kojim će se regulirati odnosi i suradnja između Ministarstva i Hospicija.

J.B.